-

Susret „Mogu da neću“ vršnjačkih edukatorki

Susret „Mogu da neću“ vršnjačkih edukatorki

Početkom marta 2022. godine održan je novi susret vršnjačkih edukatorki koje učestvuju u „Mogu da neću“ aktivnostima! Cilj susreta je bio dodatno sticanje znanja i veština edukatorki, a program je osmišljen prema njihovim idejama.

Tokom tri dana susreta obrađivane su različite teme sa gostujućim predavačicama: ženska solidarnost i otpor kulturi silovanja sa Lepom Mlađenović, podnošenje pritužbi za diskriminaciju Poverenici za zaštitu ravnopravnosti sa Ivanom Filipov iz kabineta Poverenice za zaštitu ravnopravnosti. Radionicu „Snovi o sebi na likovnom jeziku“ održala je Valentina Kovačević, a drugog dana susreta organizovana je panel diskusija sa novinarkama iz grupe Novinarke protiv nasilja prema ženama – Ivom Parađanin, Jelenom Zorić i Branislavom Antović.

Poslednjeg dana susreta organizovano je snimanje filma „Mogu da neću“ kroz koji će se predstaviti ovaj preventivni program Autonomnog ženskog centra – ostanite uz nas! :)

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Paket lifleta sa savetima kako da budeš bezbedna online i offline

Paket lifleta sa savetima kako da budeš bezbedna online i offline

Partnerska organizacija projekta ‘Mogu da neću’, mađarska organizacija NANE iz Budimpešte, objavila je paket lifleta na temu različitih opasnosti u kojima se mogu naći mladi tinejdžerskog uzrasta, posebno devojčice. Neke od tema koje su obradile su grooming, silovanje, štetnost pornografije, osvetnička pornografija i online nasilje. Grooming - seksualni predatori su veoma prisutni i u online i u offline prostoru. NANE organizacija je dala odlične primere kako da prepoznaš da li osoba sa kojom se dopisuješ/čuješ/viđaš te možda može dovesti u opasnost ili prisiljavati na seksualne odnose. ‘Mogu da neću’ je preveo publikaciju koju je objavila NANE, pa ti savetujemo da je pročitaš!

Štetnost pornografije - sama pornografija proizvodi veliku količinu nasilja i agresije, pa je važno da mladi što pre uvide sve njene štetnosti i nepraviljne oblike ponašanja, kako ih ne bi ponavljali. Obavezno pročitaj detaljno koje su to sve štetnosti pornografije na ovom linku

Osvetnička pornografija - Niko nema pravo da deli tvoje fotografije bez tvog pristanka, a ukoliko ti partner traži nudes na početku veze, to shvati kao veliki znak upozorenja. Na ovom linku se bolje upoznaj sa načinima kako možeš da preduprediš da ne dođe do objavljivanja tvojih intimnih fotografija i šta da uradiš ukoliko se to dogodi.

Digitalno nasilje - Kada je u pitanju nedozvoljeno korišćenje tovjih naloga od strane partnera, NANE ima savete koji će ti pomoći da se zaštititš od zloupotrebe, pročitaj ih na ovom linku

Silovanje tokom dejta - istraživanja su pokazala da 80% silovanja se dogodilo od strane osobe koju žena poznaje. To se može dogoditi i na prvom sastanku prilikom upoznavanja, zbog čega je važno da naglasimo da ne treba da budeš ljubazna i fina prema osobama koje ti bude nelagodu i neprijatnost, da kažeš glasno NE, pa i po cenu da napraviš scenu. Sve detalje o ovoj temi možeš pročitati na ovom linku.

Pročitaj sve liflete u PDF verziji:

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

‘Mogu da neću’ stikeri su prezabavni i nose važne poruke

‘Mogu da neću’ stikeri su prezabavni i nose važne poruke

Stikeri su novi jezik komunikacije među mladima. Zbog toga je i ‘Mogu da neću’ ekipa odlučila da se priključi ovom novom trendu i napravi stikere sa snažnom porukom devojčicama i devojkama - da znaju da nisu same i da budu hrabre, da poštuju sebe. Stikeri su namenjeni za one koje gotiviš, one koje ne gotiviš i one koje si nekad gotivila ;)

Kroz stikere smo provukle svakodnevne oblike ponašanja u vezama mladih, ali i one zabavne situacije koje se najčešće sreću u odnosima drugarica. Drugarice su te koje su najveća podrška u trenucima kada ne možemo da se odlučimo ili nismo sigurne da li smo u toksičnoj vezi. One su naša sigurna luka koja nas osnažuje i pomaže nam da prebrodimo toksične veze.

Stikeri su dostupni na WhatsApp-u, Viberu, Iphone Messages i u Direct odeljku Instagrama. Pozivamo vas da ih koristite, zabavite se, a u isto vreme osnažite sebe ili drugaricu!

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Objavljena publikacija “#ToNijeLjubav!” Saznaj šta ljubav nije

Objavljena publikacija “#ToNijeLjubav!” Saznaj šta ljubav nije

Organizacija Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Hrvatske izdala je publikaciju #ToNijeLjubav koju je Autonomni ženski centar uz podršku vršnjačkih edukatorki, prilagodio na srpski jezik. Publikacija se bavi temama koje se svakodnevno pojavljuju u vezama mladih i ukazuje na negativna i loša ponašanja u vezi.

Važno je da znamo da i u vezi imamo pravo na svoj prostor, svoje vreme i svoje društvo. Postaviti lične granice je jedna od primarnih stvari, a ova publikacija ti pomaže da dođeš do odgovara kako to da učiniš.

Druge važne teme koje su obrađene ovim izdanjem su tema sekstinga, kako da budeš bezbedna i oprezna, kao i tema pristanka na seksualne odnose, koja je jedna od najvažnijih tema za mlade devojke. Ove i brojne druge važne teme su porvučene kroz publikaciju To nije ljubav i veoma ti savetujemo da je pročitaš! :) U njoj možeš pronaći mnogo saveta i potencijalnih rešenja za situacije iz kojih ne umeš sama da izađeš, a stid te je da razgovaraš sa roditeljima. Potraži osobu sa kojom možeš biti otvorena, bilo da je to drugarica, školski psiholog, rodbina ili neko treći. Naš telefon ti je uvek otvoren i možeš nas pozvati na 0800/100-007 ili nam pisati na društvenim mrežema, na profilima Mogu da neću i Autonomni ženski centar.

Link ka publikaciji #To nije ljubav

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Evropski ženski lobi dao predlog kako seksualno obrazovanje uvrstiti u škole

Evropski ženski lobi dao predlog kako seksualno obrazovanje uvrstiti u škole

Evropski ženski lobi izdao je publikaciju o važnosti seksualnog obrazovanja u svim evropskim zemljama. Cilj ovog obrazovanja je da obezbedi sigurne, neprisilne, ravnopravne i obostrano zadovoljavajuće seksualne odnose i veze za sledeće generacije. Ključno je da svaka devojčica i svaki dečak budu osnaženi i bezbedni tako što će seksualno obrazovanje imati u srednjoškolskim danima i naučiti dobre i loše oblike ponašanja u vezi.

Evropski ženski lobi navodi da su za ovu temu ključni Standardi o seksualnom obrazovanju u Evropi koje je izdala Svetska zdravstvena organiazcija - Evropa BzgA - Centar za zdravstveno obrazovanje (2010). U ovom dokumentu se nalaze bazične preporuke o seksualnom obrazovanju.

“EŽL smatra da je ključno ovom diskursu pridodati i feminističku perspektivu usled totalnog manjka ili nedovoljnog naglaska na feminističko stanovište u pomenutim internacionalnim standardima i pravilnicima, kao i zbog nedosledne implementacije istih u praksi”, stoji u uvodu publikacije.

Izveštaj se bavi brojnim podtemama u okviru seksualno obrazovanje, ali i daje predloge na nacionalnom i internacionalnim nivou koji uključuju promene u pravnim okvirima i kurikulumima.

Feminističko seksualno obrazovanje je važno kako bi društvo napredavalo, ali je važno i da sagledamo pravne okvire i prilagodimo ih svim državama.

Publikaciju je preveo Autonomni ženski centar i ona je dostupna na ovom linku.

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

‘Mogu da neću’ radionice u školama pomogle mladima da nauče više o digitalnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju

‘Mogu da neću’ radionice u školama pomogle mladima da nauče više o digitalnom seksualnom i rodno zasnovanom nasilju

Autonomni ženski centar je kroz aktivnosti na projektu ‘Mogu da neću’ organizovao radionice za mlade širom gradova Srbije. Radionicama su prisustvovali mladi 15-19 godina. Iako smo neke od radionica morale da održimo online usled mera zbog COVID-19 pandemije, cilj je ipak ispunjen! U okviru 16 radionica obučile smo čak 296 mladih, odnosno 227 devojčica i 69 dečaka.

Radionice su organizovane u saradnji sa 10 srednjih škola iz 8 gradova, kao i na osnovu otvorenih poziva koji su okupili učesnice iz dodatnih 15 gradova. Polaznice/i su nakon radionica pokazale/i veće znanje i veću svest o tome šta je digitalno nasilje i nasilje u vezama.

Želimo da mladim devojčicama i dečacima pomognemo da razumeju svet oko sebe, da budu bezbedni u digitalnom svetu i da znaju da iskažu svoja osećanja. Radionice su odličan način za povezivanje mladih, mesto gde otvoreno i slobodno mogu da kažu svoje mišljenje i da nauče mnogo novih stvari koje nisu imali koga da pitaju.

Nadamo se i budućim radionicama, a svim polaznicama i polaznicima, kao i timu vršnjačkih edukatorki, veliko hvala na učešću!

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Edukatorke projekta Mogu da neću podelile svoje utiske o radionicama u četiri države

Edukatorke projekta Mogu da neću podelile svoje utiske o radionicama u četiri države

Vršnjačke edukatorke na projektu Mogu da neću, iz četiri zemlje, podelile su svoja iskustva o radionicama koje su organizovale u svojim državama. Zbog pandemije COVID-19, ovaj susret je održan online. Sastanku je prisustvovalo 46 učesnica i učesnika i sedam predstavnica organizacije koje sprovode projekat.

Na susretu smo razgovarale o evaulaciji procesa, izazovima i lekcijama iz kojih smo naučile kako na pravi način edukovati mlade i kako im prići u njihovim srednjim školama.

Svaka grupa je predstavila svoje radionice, kako su one protekle, kako su podsticali mlade da govore i da se oslobode i kako su stvorili sigurno mesto.

Tim edukatorki iz Autonomnog ženskog centra je predstavio prezentaciju - Kako da se suočite sa poteškoćama tokom radionice. Prikazale smo partnerkama na koji način treba reagovati na određeno ponašanje - kada neko ćuti, ili kada je besan, ili kada je emotivan. Ovi saveti su bili značajni za edukatorke, ali i za polaznike i polaznice radionica.

Tim iz CESI, organizacije iz Hrvatske, predstavio je kako je prošla njihova prva radionica, kao i teme o kojima su govorili. To su, pre svega, bile teme ličnog prostora i granica. Tokom radionica edukatorke su primetile da mnogi mladi ne prepoznaju nasilje kao takvo, ili da ih je sramota ako su doživeli određeni oblik nasilja.

Mađarski tim iz organizacije NANE je predstavio igricu koju su koristili tokom radionica. Zadatak je bio da svako zamisli mlađeg sebe, da se ponaša kao da prvi put ulazi u vezu i sluša rečenice koje su im izgovarali. Nakon što čuju rečenicu treba da odluče da li će ostati u toj vezi ili ne tako što neće ili hoće ugasiti kameru na Zoom sastanku. Takođe, zadatak je da naprave istu odluku i iz sadašnje perspektive, tako što će reagovati određenim Zoom emoji-em.

Tim iz INDERA, organizacijae iz Španije, predstavio se kroz objašnjenje zašto su im radionice bile važne i zašto im je važno da edukatori i edukatorke budu njihovih godina. Tada im je mnogo lakše da se otvore, da razgovaraju sa svojim vršnjacima/kinjama, jer tada vide da se njima dešava isto što i ostalima.

Podelili smo iskustva i lekcije koje smo naučili tokom ovog procesa i radujemo se budućim radionicama i zajedničkim projektima.

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

ZBOG VELIKOG INTERESOVANJA: NOVI POZIV ZA UŠEŠĆE NA RADIONICI!

ZBOG VELIKOG INTERESOVANJA: NOVI POZIV ZA UŠEŠĆE NA RADIONICI!

NOVI POZIV ZA UČEŠĆE NA „MOGU DA NEĆU“ ONLINE RADIONICI zbog velikog broja prijava, otvaramo termin za još jednu radionicu! Ako imaš 14-19 godina ​ Ako nas pratiš na društvenim mrežama i zainteresovan/a si za naše aktivnosti Ako nas ne pratiš, a želiš da saznaš više o ženskim pravima, (digitalnom) nasilju u vezama, kako da prepoznaš nasilje i odakle ono dolazi, kome da se obratiš, kako da se zaštitiš i kako da podržiš drugaricu ​ Ako želiš da upoznaš nove mlade ljude koji razmišljaju slično tebi Ako želiš da dobiješ paketić „Mogu da neću“ korisnih stvarčica* + sertifikat da si prošao/prošla radionicu....

...prijavi se za našu online interaktivnu „Mogu da neću – Ljubav nije nasilje!“ radionicu koja će se održati putem ZOOM-a!

Radionica se održava online, 24. i 25. aprila od 10h do 14h – i obećavamo da nije zasnovana na slušanju prezentacija, već na raznim online igricama i druženju sa našim vršnjačkim edukatorkama!

Prijavi se najkasnije do 20. aprila do 17h tako što ćeš nam u inboks poslati svoje ime, prezime i koliko imaš godina (ekipe se mogu prijaviti slanjem jedne poruke za celu grupu, uz navođenje podataka za sve osobe) ili slanjem tih podataka na email azc@azc.org.rs.

*Za ekipe od 3 i više drugarica i/ili drugova koji zajedno učestvuju dodatne MDN pokloni!

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

POZIV ZA UČEŠĆE NA „MOGU DA NEĆU“ ONLINE RADIONICI

POZIV ZA UČEŠĆE NA „MOGU DA NEĆU“ ONLINE RADIONICI

⚡ Ako imaš 14-19 godina ⚡ Ako nas pratiš na društvenim mrežama i zainteresovan/a si za naše aktivnosti ⚡ Ako nas ne pratiš, a želiš da saznaš više o ženskim pravima, (digitalnom) nasilju u vezama, kako da prepoznaš nasilje i odakle ono dolazi, kome da se obratiš, kako da se zaštitiš i kako da podržiš drugaricu ⚡ Ako želiš da upoznaš nove mlade ljude koji razmišljaju slično tebi ⚡ Ako želiš da dobiješ paketić „Mogu da neću“ korisnih stvarčica* + sertifikat da si prošao/prošla radionicu .... prijavi se za našu online interaktivnu „Mogu da neću – Ljubav nije nasilje!“ radionicu!

Radionica se održava online putem ZOOM platforme, 17. i 18. aprila od 10h do 14h – i obećavamo da nije zasnovana na slušanju prezentacija, već na raznim online igricama i druženju sa našim vršnjačkim edukatorkama!

*Za ekipe od 3 i više drugarica i/ili drugova koji zajedno učestvuju dodatni MDN pokloni!

Prijavi se najkasnije do 15. aprila do 17h na email adresu azc@azc.org.rs ili u inboks na Instagramu i Facebook-u. U prijavi navedi svoje ime, prezime i koliko imaš godina.

(ekipe se mogu prijaviti slanjem jednog mejla za celu grupu, uz navođenje podataka za sve osobe).

Maloletne osobe treba da imaju saglasnost roditelja za učešće - detalje šaljemo nakon prijave.

Radionice se održavaju uz podršku Programa Evropske unije „Prava, jednakost, državljanstvo“ i Švajcarske agencije za razvoj i saradnju.

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

AŽC učestvovao u komisiji za odabir najboljih radova na konkursu „Svi zajedno za rodnu ravnopravnost“

AŽC učestvovao u komisiji za odabir najboljih radova na konkursu „Svi zajedno za rodnu ravnopravnost“

Predstavnica Autonomnog ženskog centra koja radi na preventivnom programu sa mladima, učestvovala je u radu komisije za odabir najboljih radova na konkursu za učenike i učenice osnovnih i srednjih škola „Svi zajedno za rodnu ravnopravnost“. Konkurs su zajedno sproveli Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, u saradnji sa Ambasadom Francuske u Srbiji i Francuskim institutom u Srbiji. Komisija je donela odluku da se nagradi svih 117 pristiglih radova „za doprinos prevenciji rodnih stereotipa i svih oblika rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije“, a jedna od nagrada su i „Mogu da neću“ nalepnice.

Kako se navodi u saopštenju Ministarstva prosvete, konkurs je raspisan 25. novembra 2019. godine, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja prema ženama, a ove godine povodom istog dana nagrade su poslate u osnovne i srednje škole za sve koji su poslali svoje radove u okviru kategorija literarnog dela, video zapisa, muzičkog dela, likovnog dela i fotografije.

Nagrade su svakom od učesnika i učesnica dodelili Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Francuski institut u Srbiji, Autonomni ženski centar u vidu „Mogu da neću“ nalepnica, kao i drugi donatori.
Saopštenje Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja dostupno je na ovom linku.

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Publikacija 3V – volim, verujem, vrednujem sebe nam govori kako da sebe stavimo na prvo mesto

Publikacija 3V – volim, verujem, vrednujem sebe nam govori kako da sebe stavimo na prvo mesto

Magazin za mlade 3V - Volim, verujem, vrednujem pripremile su zajedno organizacije iz Hrvatske, Mađarske, Španije i Srbije. Ova publikacija ukazuje devojčicama i devojkama, ali i momcima, na to da treba da poštuju sebe i da budu u odnosima u kojima ih partner/partnerka poštuje.

U tinejdžerskim godinama često ljubav ne vidimo kao uzajamno vrednovanje i ravnopravan odnos, već doživljavamo od partnera ljubomoru i kontrolu i mislimo da je to ljubav.

Publikacija je prevedena na srpski jezik i možeš je pronaći na ovom linku. U njoj se nalaze brojni saveti i potencijalni načini kako da se izboriš za sebe. Osim toga, tu je i zabavno/edukativni deo, poput rešavanja kvizova. Pažljivo smo birale pitanja kako bi, kada odgovoriš na njih, mogla da znaš da li su u vezi u kojoj te partner/partnerka previše kontroliše ili je u pitanju ljubav.

Takođe, ovde možeš naći i brojne savete kako da se zauzmeš za sebe, kako da iskažeš svoje potrebe i kako da kažeš NE, a da to bude shvaćeno od strane slušaoca.

Pitanje ljubomore je nešto što je veoma prisutno u tinejdžerskim vezama, ali i u kasnijim odnosima, kada se smatramo zrelim osobama. Možeš da uradiš test da saznaš da li je tvoj partner ili partnerka ljubomoran/a, ali i da pročitaš savete kako da se izboriš sa svojom ljubomorom ukoliko postoji. Ljubomora ne utiče dobro na vezu jer podstiče kontrolu, koja drugu osobu ograničava.Ove i još brojne druge teme objavljene su u publikaciji 3V - Volim, verujem, vrednujem sebe, obavezno je pročitaj i piši nam da li ti je pomogla!

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Počeo novi ciklus radionica za mlade

Počeo novi ciklus radionica za mlade

Prvi vikend oktobra mi smo provele - radno.

Započele smo novi ciklus radionica za mlade u okviru kampanje "Mogu da neću" obukom novih vršnjačkih edukatorki!

To, praktično, znači da je novih 10 devojaka prošlo kroz obuku pa će, u narednom periodu, svoje znanje o rodnim ulogama, nasilju u partnerskim vezama i o digitalnom nasilju, moći da koriste u radu sa vršnjakinjama i šire. Ovaj način rada je za nas standardni oblik edukacije devojaka i regrutacije novih članica i zagovornica.

Deset srednjoškolki iz Zrenjanina, Beograda, Kostolca, Niša, Aleksinca, Tutina i Majdanpeka, prošlo je ovog vikenda kroz tzv "Trening za trenerice" i steklo osnovna znanja o rodno zasnovanom nasilju i ciljevima našeg rada. Provele smo odličan vikend na Fruškoj gori, učeći i družeći se.

Veliku zahvalnost dugujemo i koleginici iz Ženskog centra Užice, koja je, zajedno sa aktivistkinjama Autonomnog ženskog centra, bila deo tima predavačica.

Uskoro organizujemo novi ciklus radionica na kojima ćemo se družiti sa devojkama iz Prijepolja, Paraćina, Beograda, Pančeva i Novog Sada. Podršku dobijamo od Programa EU „Prava, jednakost, državljanstvo” i Vlade Švajcarske.

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

CHANGE nagrada Sensa magazina za “Mogu da neću”!

Sensa magazin nam je početkom oktobra dodelio Sensaloves nagradu u kategoriji CHANGE - a to je nagrada posvećena onim pokretima i inicijativama koje menjaju društvo! Na bolje, naravno :) Redakcija ovog magazina prepoznala nas je kao pokret koji menja patrijarhalne obrasce ponašanja i podstiče devojke i mlade žene da se tim obrascima odupru. Nagrada nam je dodeljena na festivalu koji je Sensa magazin organizovao prvog vikenda u oktobru, na Kalemegdanu. To je bila sjajna prilika da brojne posetiteljke i posetioci festivala, kao i čitateljke i čitaoci ovog magazina, pogledaju naše materijale i više saznaju o našim idejama i ciljevima.

Svima su se najviše dopali naši "Mogu da neću" posteri "slučajno" razbacani po kalemegdanskim zelenim površinama :)

Nagradu je, u ime našeg tima, primila naša Jovana Markulić, vršnjačka edukatorka i SOS konsultantkinja, koja je rekla da mi želimo da se svi, kao društvo, udružimo i nađemo način da stalno prevladavamo patrijarhalne obrasce ponašanja.

https://www.youtube.com/watch?v=xd4Hiia4sns&feature=emb_logo&ab_channel=Sensa

Radujemo se nastavku saradnje sa Sense magazinom i njihovim čitateljkama :)

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Nechupedia – naša nova priča o onlajn digitalnom nasilju

Nechupedia – naša nova priča o onlajn digitalnom nasilju

Širimo se – i stvarno i virtuelno.

Pokrenule smo novu stranicu, zove se Nechupedia i nalazi se na par klikova odavde, pa vas zovemo da je odmah posetite!

Osim što smo ostale verne jednoj važnoj reči iz naše kampanje – NEĆU – ovom stranicom smo otvorile jednu svima važnu temu: onlajn digitalno nasilje koje svakodnevno doživljavamo. Na ovoj stranici ćete pronaći najčešće oblike digitalnog nasilja koje se sreću u partnerskim vezama, ne samo mladih ljudi već i inače. Hoćemo da ukažemo na to da su to primeri neprihvatljivog ponašanja koje može da povredi isto kao i nasilje u fizičkom svetu.

Šta je seksting, ko je „posmatračica“, šta je „osvetnička“ pornografija, kako reagujemo kad nam u inbox stignu neželjene fotke intimnih delova nečijeg tela, šta je toksična veza? Ovo su teme kojima ćemo se baviti na stranici Nechupedia – budućoj mini enciklopediji znanja o digitalnom nasilju, iskustvima mladih ljudi i njihovim stavovima.

U narednim mesecima očekujte igrice, kvizove, pitanja, videe kojima ćemo vas podsticati da otvoreno pričamo o onome što proživljavate (i proživljavamo!) na internetu.

Trk na Nechupediu!

P.S. Znate da sada imamo i koleginice u Hrvatskoj, Mađarskoj i Španiji koje, takođe, sprovode našu kampanju „Mogu da neću. Ljubav nije nasilje“. Ovakve Nechupedije postoje i u ove tri zemlje :)

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Digitalno nasilje više plaši devojke od momaka

Digitalno nasilje više plaši devojke od momaka

U okviru kampanje „Mogu da neću – Ljubav nije nasilje!“ Autonomnog ženskog centra lansirana je stranica Nechupedia (mogudanecu.rs/nechupedia) – onlajn vodič za prepoznavanje digitalnog nasilja u partnerskim vezama srednjoškolaca i srednjoškolki. Više od polovine srednjoškolki u Srbiji bilo je izloženo onlajn komentarima seksualne sadržine, a gotovo svaka deseta je doživela da neko objavi onlajn njene fotografije ili videe koje je toj osobi privatno poslala. Sa druge strane, više od polovine momaka istog uzrasta bilo je izloženo onlajn pretnjama fizičkim nasiljem, a njih 15% je doživelo pritisak da gledaju pornografiju ili učestvuju u činovima inspirisanim pornografijom.

Trećina devojaka kaže da je gotovo svaki vid digitalnog nasilja koji im se desio više puta počinio njihov aktuelni ili bivši partner, i češće od momaka ističu da su se osećale bespomoćno i uplašeno, dok momci češće ističu da to nisu doživeli kao važnu stvar.

Neki od odgovora devojaka koje su doživele da neko objavi njihovu uvredljivu fotografiju ili video, na pitanje kako su se tada osećale:

  • Povređeno jer to nisam očekivala od osoba koje su mi bile bitne u životu;
  • Imala sam 13 godina i mnogo me je povređivalo i osećala sam se veoma poniženo;
  • Nesigurno i istraumirano.

Neki od odgovora momaka sa istim iskustvom:

  • Bespomoćno i bez ikakve podrške od strane drugova i odraslih. Niko taj vid nasilja nije shvatao ozbiljno, jer ipak je to samo internet…

Ovo je deo nalaza iz ankete o digitalnom nasilju i mladima koju je krajem prethodne i početkom ove godine sproveo Autonomni ženski centar (AŽC) u okviru svoje višegodišnje kampanje posvećene devojkama i momcima srednjoškolskog uzrasta „Mogu da neću - Ljubav nije nasilje”.

Podaci pokazuju i da je više od trećine mladih oba pola (39% devojaka i 38% momaka) bilo izloženo dobijanju neželjene fotografije nečijih intimnih delova tela u inboks.

Zanimljivo je kako mladi reaguju na tzv. „osvetničku“ pornografiju – objavljivanje intimnih fotografija/videa partnerke, bez njene saglasnosti. Na pitanje šta bi uradila/uradio da si na mestu devojke kojoj se to desilo, većina mladih kaže da bi takvu vezu prekinuli (dve trećine devojaka i dve petine momaka), a trećina njih bi se za pomoć obratila svojim roditeljima.

„Iako devojke pokazuju da znaju da je takvo ponašanje neprihvatljivo, kao i da je ova vrsta nasilja nešto što ih duboko intimno pogađa, zabrinjava podatak da visok procenat mladih oba pola svaljuje krivicu na žrtvu. Skoro trećina devojaka i momaka ističu da je devojka čije su gole fotografije završile na internetu sama kriva za to što se dogodilo“, kaže Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra. Ovde je reč o snažnim patrijarhalnim uverenjima po kojima su žene krive za nasilje koje su pretrpele, a ne onaj ko je nasilje počinio.

„Rezultate ankete o digitalnom nasilju i mladima posebno je značajno danas posmatrati u ključu trenutne situacije sa pandemijom i povećanim vremenom koje mladi provode na internetu. Zato je važno ne umanjivati iskustva mladih i uložiti dodatne resurse u podršku i zaštitu onima koji su izloženi bilo kom vidu digitalnog nasilja“, dodaje Sanja Pavlović iz AŽC.

U istraživanju je učestvovalo 248 mladih iz Beograda, Novog Sada, Pančeva, Paraćina i Prijepolja i, iako nije reč o reprezentativnom uzorku, ono može poslužiti kao uvid u stanje na terenu i kao osnov za produbljivanje teme i nova istraživanja.

Pored predstavljanja ove ankete, u okviru kampanje „Mogu da neću - Ljubav nije  nasilje!“ ovih dana je lansirana veb stranica – Nechupedia - novi prostor na internetu na kom se mladi ljudi mogu edukovati o digitalnom nasilju. Nechupedia će u narednom periodu biti dopunjavana interaktivnim pričama, igricama, ilustracijama i video materijalima kreiranim za mlade i zamišljena je tako da im bude koristan vodič kroz odrastanje i proživljavanje ljubavnih i drugih emotivnih iskustava.

Kampanja „Mogu da neću“ je od prošle godine internacionalizovana i u nju su se, pod istim nazivom, uključile i organizacije iz Hrvatske, Mađarske i Španije. I u ovim zemljama je istraživanje o digitalnom  nasilju i mladima pokazalo slične tendencije u iskustvima i stavovima srednjoškolki i srednjoškolaca. Ključni uporedni podaci dostupni su na ovom linku, dok su celokupni izveštaji, zasebno za Srbiju i za sve četiri zemlje, dostupni ovde.

Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta koji se realizuje uz podršku Vlade Švajcarske i Programa EU „Prava, jednakost i državljanstvo“.

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Mogu da neću u Evropi

Naš prkosni slogan - "Mogu da neću" čuće se od ovog proleća i u Španiji, Hrvatskoj i Mađarskoj! Razni prevodioci trude se da pronađu frazu koja na najbolji način oslikava našu poruku - da, može nam se da nešto nećemo.

Naime, projekat iz kog je proistekla kampanja "Mogu da neću" a koji je bio posvećen edukaciji devojčica i devojaka o rodno zasnovanom nasilju, nastaviće se kroz saradnju sa sestrinskim organizacijama iz susednh Hrvatske i Mađarske ali i Španije. Na ovaj način, naše ideje i kampanjske poruke sele se u još tri zemlje Evrope.

Autonomni ženski centar, koji koordinira ovim, sada međunarodnim projektom, zainteresovao je i organizacije „Fundacion Privada INDERA“ iz Španije, „CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Hrvatske i „Nők A Nőkért Együtt Az Erőszak Ellen Egyesület (NANE) iz Mađarske, za istu ideju i okupio ovaj ženski internationalni tim.

Ovog proleća krećemo ponovo sa novim pričama a fokusiraćemo se na digitalno rodno zasnovano i seksualno nasilje u partnerskim vezama mladih. Ideja nam je da o tome pričamo sa mladim devojkama, srednjoškolkama, ali i da otvoreno govorimo sa nastavnicima i nastavnicama o toj temi.

U narednih godinu i po dana, do leta 2021.godine pričamo naše "Mogu da neću" priče i na mađarskom, španskom i hrvatskom jeziku. Pratite nas!

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

BUDITE BEZBEDNIJI ONLAJN

BUDITE BEZBEDNIJI ONLAJN

Povodom Dana bezbednijeg interneta, koji se obeležava drugog dana druge nedelje u februaru svake godine, MDN podseća da ne treba da prihvatate govor mržnje, diskriminaciju i nasilje u onlajn prostoru.  Uz globalni slogan kampanje “Zajedno za bolji internet” pozivamo vas da budete bezbedni onlajn i odgovorni u korišćenju novih tehnologija. Tako ćemo svi doprineti da internet bude još bolji prostor za povezivanje ljudi. 

Ukoliko ste imali bilo kakvo neko negativno iskustvo na internetu možete se obratiti Nacionalnom centru za bezbednost dece na internetu na broj 19833.

Vi sami možete pomoći u stvaranju boljeg interneta tako ćete biti prijatni i obraćati se drugima na internetu s poštovanjem i tako što ćete štititi i svoju i tuđu reputaciju u onlajn prostoru.

MDN se uskoro javlja sa novim aktivnostima upravo u vezi sa nasiljem u onlajn prostoru, ali i o negovanju kvalitetnih partnerskih veza. Pratite nas… :)

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Mogu da neću – Prolećni susret devojaka!

Zaista po prvi put u životu osećam neku moć, osećam se prosto sigurno u sopstvenoj koži jer potpuno drugačije doživljavam svoje telo. Kao da sam dobila krila! I hvala vam na tome. Neizmerno. Ovo zaista jeste PRIVILEGIJA. (more…).
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Pravni fakultet Union usvojio Pravilnik o zaštiti od seksualnog uznemiravanja

Pravni fakultet Union usvojio Pravilnik o zaštiti od seksualnog uznemiravanja

Krajem marta stupio je na snagu Pravilnik o zaštiti od seksualnog uznemiravanja i ucenjivanja na Pravnom fakultetu Univerziteta Union. Ovo je drugi fakultet u Srbiji (pored Fakulteta političkih n auka i UBG-a) koji posebnim aktom nastoji da unapredi zaštitu zaposlenih lica i studentkinja/studenata od seksualnog uznemiravanja.   Ovim dokumentom definišu se pojmovi seksualnog uznemiravanja i ucenjivanja, zabrana takvog ponašanja, mere sprečavanja i postupci zaštite lice od seksualnog uznemiravanja, sa ciljem izgradnje i očuvanja akademskih sloboda, jednakih mogućnosti, poštovanja integriteta i ljudskog dostojanstva svih učesnika u procesu visokog obrazovanja.   U prethodnom periodu Autonomni ženski centar uložio je veliki napor u zagovaranje za usvajanje internih akata na fakultetima kojima bi se doprinelo boljoj zaštiti od seksualnog uznemiravanja, kroz podršku u formulisanju pravilnika i kroz aktivnosti sa ciljem povećanja svesti o potrebi da se na fakultetima unapredi sprečavanje i zaštita od seksualnog uznemiravanja, ucenjivanja i seksističke diskriminacije.   Kao odgovor na iskustva mladih u vezi sa seksualnim uznemiravanjem, AŽC je u prethodnom periodu održao više radionica za studentkinje na temu rodno zasnovanog nasilja, uznemiravanja, solidarnosti i suprotstavljanja diskriminaciji. Pored toga, realizovana je kampanja "Zaštićena" u okviru koje je poseban fokus bio na zahtevu da se obezbedi obrazovanje bez seksualnog uznemiravanja..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

AVON podržao kampanju “Mogu da neću.Ljubav nije nasilje”

AVON podržao kampanju “Mogu da neću.Ljubav nije nasilje”

  Čuvena svetska kompanija AVON, koja u svom logu ima naziv "the company form woman", odlučila je da podrži našu kampanju "Mogu da neću. Ljubav nije nasilje" i pomogne nam da nastavimo sa našim aktivnostima!   Početkom marta, Autonomni ženski centar (AŽC), koji stoji iza kampanje "Mogu da neću. Ljubav nije nasilje", dobio je od kompanije AVON donaciju za nastavak edukacije mladih o različitim vrstama nasilja. Na svečanosti prilikom uručenja donacije, Sanja Pavlović iz AŽC je istakla da je planirano da se tokom jednog vikenda ove godine organizuje kamp za 60 devojčica iz cele Srbije na kom bi one stekle nova znanja ali i priliku da grade svoje ženske mreže prijateljstva i solidarnosti. Donacija kompanije AVON, na ovaj način će direktno podržati edukaciju devojčica u sferi rodno zasnovanog nasilja.   Problem nasilja nad ženama je jedan od najčešćih vidova kršenja ljudskih prava svuda u svetu a osnaživanje žena je deo misije kompanije AVON, rekla je Miroslava Marjanović Pavlović, direktorka ove kompanije za Jadranski region, dodavši da veruje da mladi tim edukatora "Mogu da neću. Ljubav nije nasilje" može da "doprinese da devojke u Srbiji budu svesnije svojih prava i izgrade samopoštovanje".   U znak zahvalnosti, AŽC je uručio roze plašt samopoštovanja kompaniji Avon koja se obavezala da će ga ogrnuti na ramena što većeg broja devojaka širom Srbije kako bi ih osnažila i ohrabrila da kažu NE nasilju.   Plašt koji simbolizuje žensku snagu i hrabrost kreativno je rešenje poznate dizajnerke Ane Ljubinković koja je na ovaj način podržala akciju "Reci NE nasilju nad ženama", koju je AVON nedavno pokrenuo. Podršku akciji pružile su i brojne poznate ličnosti kao što su glumice Isidora Simijonović i Dara Džokić, voditeljka Maja Nikolić, pevačica Ivana Peters i sportistkinja Nataša Kovačević.   I tim "Mogu da neću" im se zahvaljuje na podršci, nastavljajući da plašt samopoštovanja stavlja na ramena devojaka širom Srbije!   [gallery ids="1793,1794,1795,1796"]      .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Ne verovati rečima žene žrtve nasilja ravno je vršenju nasilja nad njom

Ne verovati rečima žene žrtve nasilja ravno je vršenju nasilja nad njom

Sofija Stojanović je dvadesetjednogodišnja studentkinja Pravnog fakulteta u Nišu. Rođena je u Babušnici, malom mestu u Pirotskom okrugu, na jugu Srbije, a sa 19 godina se preselila u Niš na studije. Sofija je jedna od studentkinja koja je pohađala radionicu „Mogu da neću“. Sa njom smo razgovarale o položaju devojaka u Srbiji, izazovima sa kojima se susreću i njenim razmišljanjima o rodno zasnovanom nasilju nakon radionice.   Šta je bilo najvažnije tokom radionice „Mogu da neću“ što si saznala i šta je ostavilo najjači utisak?   Najvažnije što sam saznala tokom radionice bilo je to da se i uvrede i pogrdne reči smatraju nasiljem. Poražavajuće je da se uvrede i pogrdne reči toliko često upućuju ljudima, a naročito ženama, da smo to počeli tretirati kao uobičajenu pojavu u društvu. Jedna od vežbi na radionici koja je ostavila najjači utisak na mene je ona koja sastojala u tome da dve učesnice radionice koračaju jedna prema drugoj dok jedna ne da znak da se druga zaustavi. Sve devojke dozvolile su partnerkama da im priđu prilično blizu, dok sam ja svoju zaustavljala gotovo na pola puta. Radionica mi je pomogla da uvidim koliko daleko zapravo držim ljude od sebe, bila sam u šoku kada sam videla kolika je razlika u distanci između moje partnerke i mene, a kolika između ostalih devojaka. Razmišljala sam o tome danima nakon toga.   Da li je radionica doprinela promeni nekih tvojih stavova ili stavova tvojih vršnjakinja? Kojih i na koji način?   Radionica nije promenila moje stavove, ali je u velikoj meri doprinela tome da oni budu jos čvršći. Naročito mom stavu o tome da ženi uvek treba verovati. Za ženu koja je pretrpela ili trpi bilo koji oblik nasilja, jako je teško i traumatično da o tome govori jer, pričajući o onome što je preživela, ona to ponovo proživljava. Ne verovati njenim rečima, po mom mišljenju, ravno je vršenju nasilja nad njom. Osećam bes što se u XXI veku, društvo koje pretenduje da sebe nazove civilizovanim, još uvek bori sa problemom nejednakosti među polovima. Radionice poput ove odličan su način da se mladima stavi do znanja težina problema sa kojima se društvo suočava i ukaže na put za rešavanje istog.   Da li si sa nekim razgovarala o znanjima i iskustvima sa radionice? Kakve su bile reakcije?   Da, kolege i koleginice sa kojima sam razgovarala su se složile da su vežbe bile jako zanimljive. Reakcije na temu diskusija bile su podeljene. Bilo je tu neprimerenih „šala“, pojedini su pravdavali nasilno ponašanje prema ženama, govoreći da živimo u tradicionalnom i patrijarhalnom društvu i da je to normalno. Ipak, bilo je i onih koji su shvatili ozbiljnost problema o kojima je na radionici bilo reči.   Da li misliš da su radionice poput „Mogu da neću“ potrebne tvojim vršnjakinjama?   Radionice poput ove su neophodne mojim vršnjakinjama jer, na žalost, u XXI veku još uvek ima dosta onih koje smatraju da su dužne da trpe uvrede, neumesne komentare i udarce samo zato što su ženskog pola. Devojke, međutim, nisu jedine koje treba uključiti u ovakve radionice. Jako je važno da i momci uvide da je neophodna promena stavova po ovim pitanjima. Ipak, iako je važno organizovati i radionice koje će biti namenjene mešovitim grupama učesnika, isključivo ženski prostor je veoma važan. Čini mi se da se žene osećaju sigurnije i slobodnije kada se nalaze okružene drugim ženama, mogu da iskažu svoje mišljenje, podele svoje strahove i iskustva. Meni je, lično, mnogo značilo to što su na radionici bile prisutne samo osobe ženskog pola.   Rad sa studentkinjama podrazumevao je poseban fokus i diskusiju o seksualnom uznemiravanju. Kako ti se činila diskusija koju smo imale i da li smatraš da je problem seksualnog uznemiravanja na visokoškolskim ustanovama dovoljno prepoznat? Šta misliš da bi bilo važno raditi na ovom polju?   Seksualno uznemiravanje u visokoškolskim ustanovama predstavlja ozbiljan problem koji se uvek nekako gura pod tepih. O njemu se nikada ne govori javno, naročito ne u samim visokoškolskim ustanovama. Na radionici „Mogu da neću“ sam prvi put učestvovala u diskusiji o ovom problemu i jako mi je drago što je to bilo baš u zgradi fakulteta. Svi smo svesni neprimerenih pogleda, pitanja, komentara i predloga koji se studentkinjama upućuju u prostorijama visokoškolskih ustanova. To nije tajna. Takve stvari se dešavaju u amfiteatrima, hodnicima, kabinetima. Devojke često same govore o tome sa svojim koleginicama i kolegama i na to dobijaju komentare poput: „O, hvališ se!“, „A tebi to smeta...?“, „Šta ti fali, bar ne moraš da učiš“. Društvo kao da je slepo za ovaj problem ili ga ne prepoznaje kao takav. Česti su i komentari poput: „Profesor želi da ima seksualne odnose sa tobom? To treba da ti imponuje! To je jedan ispit manje!“ Ili još gore: „Sama si tražila. Ko ti je kriv što si došla tako obučena/našminkana/što se javljaš/što se ističeš?!“ Ne, to ne imponuje devojci, to nije lakši način da se ispit položi, to je zlostavljanje. I ona nikada ne može biti kriva za to. Posle ovakvih komentara okoline, devojke prestaju da pričaju o tome... Ne mogu se obratiti drugim profesorima, jer... Pa, može se desiti da naiđu na zaštitu, a može se ispostaviti i da drugi profesor nije ni po čemu različit od prvog. Neke studentkinje stanu tu sa studijama. Neke, valjda mireći se sa situacijom, nasilniku kažu „da“, ne misleći zaista „da“. I tako problem živi, prihvaćen od svih kao nešto normalno, neprepoznat kao problem. Roditelji, šaljući decu na studije, brinu da deca ne upadnu u loše društvo, ili da se ne odaju porocima... Nadaju se da će njihova deca što više vremena posvetiti fakultetu. A šta im taj fakultet pruža?! Mogućnost da nauče, ali i mogućnost da svojim telom „kupe“ ocene?! Visokoškolske ustanove imaju, ako ne pravnu, a onda moralnu dužnost da svoje studente i studentkinje zaštite. Uz dobru saradnju nastavnika (ili još bolje nastavnica), studentkinja i studenata, ne postoji nikakva prepreka da na svakome fakultetu postoji „služba“ kojoj bi se studentkinje mogle obratiti kada se susretnu sa ovim problemom. Za to nisu potrebna nikakva finansijska sredstva, potrebna je samo volja.   Šta misliš da su najveći izazovi sa kojima se ti i tvoje vršnjakinje susrećete u svakodnevnici kada je reč o temi položaja žena u društvu i temi nasilja prema ženama?   Čini mi se da je najveći izazov za većinu devojaka mojih godina da kažu „ne“. Ne - nasilju, uvredama, udarcima, nepristojnim ponudama... Vrlo često žene sve ovo trpe jer se boje toga kako će njihova svakodnevica izgledati posle te reči. Previše često postavljaju pitanja poput „Šta će on pomisliti? Šta će ljudi reći? Da li sam ja kriva? Mozda sam to zaslužila?“ Ne smemo ih kriviti zbog toga ili gubiti razumevanja za njih, već im moramo biti podrška u trenutku kada budu bile spremne da se suoče sa tim izazovom.   Kako bi za tebe izgledao svet u kome žene i muškarci ravnopravno dele prava i odgovornosti?   Na fakultetu, već dve i po godine, iz raznih predmeta, slušamo o tome kako su žene i muškarci jednaki u pravima, kako nema diskriminacije po osnovu pola, kako i jedni i drugi imaju jednake mogućnosti. Ujedinjene Nacije, Savet Evrope i naš zakonodavac saglasni su po pitanju jednakosti polova - među ženama i muškarcima nema razlike! Društvo ne misli tako i iz dana u dan svojim postupcima pokazuje da nema jednakosti među polovima. U ravnopravno svetu, muškarci bi imali daleko više odgovornosti, pa bismo ih s pravom mogli pitati zbog čega nisu vaspitali decu kako treba; zbog čega kuća nije raspremljena i ručak skuvan; zašto ne nađu posao, već sede kod kuće i čuvaju decu; zašto nisu uvek lepo obučeni i zašto im frizura nije sređena... Previše pitanja, zar ne? Previše odgovornosti? Sa druge strane, žene bi konačno uživale prava koja svakome čoveku pripadaju - prava na koja su vekovima čekale da budu poštovana..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Pričale smo sa đacima Zemunske gimnazije o nasilju u partnerskim odnosima

Pričale smo sa đacima Zemunske gimnazije o nasilju u partnerskim odnosima

Vrste nasilje u partnerskim odnosima su razne, a nama je veoma važno da mladi ljudi osveste da nasilje nije samo fizičko, već i psihičko maltertiranje, ograničavanje, kao i seksualno uznemiravanje. O ovoj temi razgovarale smo sa učenicima i učenicama iz Zemunske gimnazije, kako bismo kroz  zajedničku diskusiju došli do njihovog odgovora šta je to nasilje u parnetrskim odnosima.   O vezama i ljubavnim odnosima mladi često nemaju sa kim da razgovaraju u školi, institucije se ovim pitanjem ne bave. Oni nemaju sa kim da podele svoje probleme, uvide svoje greške, nauče šta je seksualno uznemiravanje i ne opravdavaju ga kao deo šale ili dečačkim odrastanjem.   U Zemunsku gimnaziju smo došle na poziv Nemanje Vukosavljevića, koordinatora tima za bezbednost Učeničkog parlamenta. On često organizuje predavanja, jer smatra da je njegova dužnost da se bavi društveno odgovornim temama.   "U potrazi za odgovarajućim predavačima na temu nasilja nad ženama naišao sam na organizaciju Autonomni ženski centar. Veliki odziv publike ukazao je na zainteresovanost za takvu društveno odgovornu temu i cilj predavanja jeste podizanja svesti i sklanjanje atributa 'tabu' kada je reč o nasilju", kaže Nemanja.   Zahvaljujemo se Nemanji na pozivu i učenicima i učenicama na velikom interesovanju za ovako važnu temu, jer moramo zajedno da radimo na eliminisanju svake vrste nasilja u partnerskim odnosima..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Akcija podizanja svesti o seksualnom uznemiravanju na fakultetima

Naše istraživanje "Mladi i iskustva seksualnog nasilja", pokazalo je da trećina studenata i studentkinja ima iskustva sa seksualnim uznemiravanjem od strane profesora na fakultetu. Kako bismo podigle svest o tome organizovale smo akciju ispred jednog od fakulteta. Pogledajte video akcije tokom koje smo postavile trake sa natpisom - Zahtevam da budem ZAŠTIĆENA od seksualnog uznemiravanja.     Za sada, jedino Fakultet političkih nauka u Beogradu ima poseban dokument kojim reguliše prevenciju i zaštitu u situacijama seksualnog uznemiravanja, te je činjenica da je neophodan bolji sistem zaštite na fakultetima kako bi se studentkinje i studenti osećali bezbedno..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Zaštićena: Trećina studentkinja i studenata doživela seksualno uznemiravanje na fakultetu

Zaštićena: Trećina studentkinja i studenata doživela seksualno uznemiravanje na fakultetu

Trećina studentkinja i studenata u Srbiji bila je u situaciji da zaposleni na fakultetu u njihovom prisustvu pričaju seksualne šale, gledaju ih tako da se osećaju neprijatno ili skreću razgovor o studiranju na seksualne teme. Ovo je pokazalo istraživanje "Mladi i iskustva seksualnog nasilja" Autonomnog ženskog centra (AŽC) koji je pokrenuo kampanju "Zahtevam da budem ZAŠTIĆENA od sekusalnog uznemiravanja" u okviru koje je na adrese svih univerziteta u Srbiji stiglo više od 650 mejlova kroz koje studentska populacija zahteva adekvatnu zaštitiu od seksualnog uznemiravanja.   Pored iskustva studentkinja i studenata, istraživanje je ukazalo i na to da 80% njih navedena ponašanja doživljava kao seksualno uznemiravanje, dok svaka druga studentkinja, odnosno, student, smatraju da zaštita od seksualnog uznemiravanja od strane profesora na fakultetima nije dovoljna i da je potreban bolji sistem.   Zbog svega, na našem sajtu, pokrenule smo online platformu  za slanje mejlova, te su univerziteti u Srbiji samo u proteklih par nedelja primili više od 650 mejlova studenata i studentkinja sa zahtevom za adekvatniju zaštitu od seksualnog uznemiravanja.   Podsećamo da u Srbiji jedino Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu ima poseban dokument kojim reguliše prevenciju i zaštitiu u situacijama seksualnog uznemiravanja , kao i da višegodišnja praksa vodećih svetskih univerziteta, poput Harvarda ili Oksforda, ukazuje na nužnost uznemiravanja, kao i da se ide u korak sa vremenom i omogući visoko obrazovanje slobodno od seksualnog uznemiravanja i ucenjivanja.   Na ovo, takođe, ukazuje i naše istraživanje, ali i konkretni slučajevi sa različitih fakulteta koji su dospeli u žižu javnosti, poput aktuelnog slučaja kragujevačkog Pravnog fakulteta i nedavne zabrane prilaska prodekanu zbog seksualnog uznemiravanja studentkinje. [gallery columns="4" size="full" ids="1665,1666,1667,1668,1669,1670,1671,1672,1673,1674,1675,1676"]   U okviru podrške studentskim zahtevima, predstavnice AŽC i tima Mogu da neću, juče su ispred jednog od fakulteta u Beogradu organizovale akciju tokom koje smo postavile trake sa natpisom "Zahtevam da budem ZAŠTIĆENA od seksualnog uznemiravanja".   Pridružujemo se zahtevima studentkinja i studenata i pozivamo sve univerzitete i fakultete u Srbiji da uvedu interne akte kojim će se kroz prevenciju i adekvatnu zaštitu součiti se sa problemom seksualnog uznemiravanja.   Foto: Milena Arsenić.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Šta smo sve naučile iz slučaja seksualnog uznemiravanja maloletnice u beogradskom tramvaju?

Šta smo sve naučile iz slučaja seksualnog uznemiravanja maloletnice u beogradskom tramvaju?

Snimak seksualnog uznemiravanja maloletne devojčice u beogradskom tramvaju, u kome se jasno vidi kako je muškarac napada i dodiruje izuzetno je potresao javnost. Osim besa usmerenog ka nasilniku, ljutnju javnosti izazvalo je i to što nijedna od putnica, (u tramvaju je bilo nekoliko žena) nije reagovala i priskočila u pomoć devojčici.   Javnost je burno reagovala: društvene mreže, na kojima se snimak prvobitno pojavio, plamtele su od komentara i deljenja ovog videa, mediji su se nadovezali na priču, u komentarisanje su se uključili psihološkinje i druge analitičarke. Država, tj policija, je hitro reagovala i vrlo brzo je nasilnik uhapšen i pritvoren. On je saslušan, a očekuje se da ovih dana bude saslušana i devojčica.   Pre samo desetak dana, u okviru kampanje “Mogu da neću”, pod sloganom “Zaštićena” pokrenule smo akcije informisanja javnosti o tome koliko je seksualno uznemiravanje rasprostranjeno. Statistika je tužna - ali je dodatno poražavajuće i to što ne prepoznajemo sve oblike seksualnog uznemiravanja, to što ih tolerišemo, ne prozivamo javno i, konačno, ne kažnjavamo.   Da li nas je slučaj uznemiravanja u tramvaju potresao zato što smo se iznenadili ili zato što smo tu scenu eksplicitno videli? Da li bismo isto tako burno reagovali da je u pitanju bila odrasla žena ili bismo se pitali šta je obukla i na koji način je izazvala nasilnika? Da li je tajna da je gradski prevoz jedno od najneprijatnijih mesta za žene jer tu najčešće doživljavaju razne forme seksualnog uznemiravanja? Nismo slučajno, u okviru akcije “Zaštićena”, postavili plakate sa informacijama o tome šta je sve seksualno uznemiravanje baš u gradske autobuse u Beogradu i u Novom Sadu.   Napad na devojčicu u tramvaju, zabeležen kamerom, ponudio nam je nekoliko lekcija. Šta smo sve naučili? 1. Seksualno uznemiravanje je prisutno svuda oko nas, samo ga ne primećujemo ili ne prepoznajemo 2. Svi mogu biti žrtve seksualnog uznemiravanja - bez obzira na godine, pol, druge karakteristike 3. Treba da verujemo ženama kada progovore o seksualnom uznemiravanju, a ne da im kažemo “nije to ništa, i meni se dešavalo 4. Javna je tajna da je gradski prevoz mesto na kom se ženama događa da se muškarci priljubljuju uz njih, trljaju svojim telom o njihovo, dodiruju ih i na druge načine im ugrožavaju lični prostor   Evo kako je o ovome govorila naša Sanja Pavlović, iz Autonomnog ženskog centra, za BBC na srpskom jeziku: “Stvar je u tome da ovde imamo dokaz, a inače imamo veliki broj slučajeva u kojima dokaz ne postoji i mi ne verujemo ženama. Dodatno, ovde je u pitanju devojčica, da je starija žena u pitanju i pored dokaza bismo se pitali šta je ona uradila da se nađe u takvoj situaciji”.   Veliki prezir javnosti izazvala je činjenica da nijedna od putnica u tramvaju nije reagovala, nije odbranila devojčicu, niti se obratila vozaču za pomoć. Treba imati u vidu da postoje različiti načini reagovanja u prisustvu nasilnika. Neko se brani, neko beži, a nečije telo se, jednostavno, paralizuje, “smrzne”, ne reaguje jer to prepoznaje kao veliku opasnost i smatra da će preživeti samo ako se potpuno smiri. Ne znamo da li je neko od prisutnih putnica možda već imao slično iskustvo u životu pa se, prosto, plaši da reaguje. Ovo je specifična situacija u kojoj su se u zatvorenom prostoru sa nasilnikom našle samo žene. Svaka od nas učena je od malih nogu da se plaši seksualnog nasilja jer je ono svuda oko nas i da pazi na svoje kretanje i ponašanje. Zato razumemo žene koje od straha u ovakvoj situaciji nisu mogle da odreaguju.   Reakcija društva treba da bude usmerena na nasilnika, a ne na svedokinje.   Bobana Macanović, direktorka Autonomnog ženskog centra, ovako je za Vice komentarisala bes javnosti prema putnicama: “Mi moramo njemu i sličnima da poručimo da na takvo ponašanje nemaju pravo i da ono nije društveno prihvatljivo. U suprotnom, šta ćemo sa situacijama u kojima ne sede tri žene u blizini?”   No, što otvorenije i glasnije budemo pričali o tome, što bude više prijavljenih za polno uznemiravanje, i još važnije, što više bude osuđenih za to delo, ali i što više budemo učili naše dečake da nije u redu da dodiruju svoje drugarice i da treba da poštuju njihove granice - to će i oni koji su svedokinje i svedoci takvih slučajeva biti spremniji da pomognu i, možda, nekada i spreče da se ovakve stvari dogode.   To je, verujemo, najvažnija lekcija iz ovog primera..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Za godinu dana 25 krivičnih prijava za seksualno uznemiravanje, samo 2 osude i to – uslovne

Za godinu dana 25 krivičnih prijava za seksualno uznemiravanje, samo 2 osude i to – uslovne

Tek nešto više od godinu dana u Srbiji je seksualno uznemiravanje – krivično delo. To praktično znači da, na primer, ako vam neko šalje poruke i fotografije seksualnog sadržaja, lascivne komentare, ili dodiruje protivno vašoj volji – vi možete protiv te osobe da podnesete krivičnu prijavu. Po našem Krivičnom zakoniku, toj osobi preti ili novčana ili kazna zatvora do šest meseci. Za prvih 7 meseci ovu prijavu podnelo je 25 ljudi. Kad znamo koliko je seksualno uznemiravanje rasprostranjeno, jasno je da se na taj korak odvažio veoma mali broj hrabrih osoba. Do sada su donete samo dve presude i one su uslovne, dakle tek ako nasilnik ponovi to delo, dobijena kazna će biti aktivirana. Kao što su se ranije žene ređe odlučivale da prijave nasilje u porodici, tako i sada, na početku borbe da seksualno uznemiravanje bude shvaćeno kao neprihvatljivo i kažnjivo ponašanje, mali broj žena bira da se sa ovim problemom bori putem krivične prijave. To je razumljivo. Zato je važno da društvo, sudije i tužioci, postanu što osetljiviji na ove teme, jer tek kad se seksualno uznemiravanje bude percipiralo kao neprihvatljivo ponašanje, a ženama se bude verovalo, biće više njih koje će javno govoriti o tome. Ipak, postoji još jedna poteškoća. Ako poželite da podnesete krivičnu prijavu i punoletna ste osoba, moraćete sve sami da uradite, odnosno da platite advokata ili advokaticu. Država neće po službenoj dužnosti goniti onog ko je optužen za seksualno uznemiravanje. Samo ako je žrtva maloletna, tada država optuženog goni po službenoj dužnosti.Svakako bi bilo dobro da se ovo promeni i da ubuduće teret dokazivanja ne bude na žrtvi već da ulogu zaštitnika preuzme država, što bi i trebalo da bude njena uloga. Ako vas neko seksualno uznemirava i ako razmišljate da podnesete krivičnu prijavu, javite se na SOS telefon Autonomnog ženskog centra 0800 100 007 radnim danima od 10 – 20h, naš tim će vam rado pružiti podršku..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Zaštićena: Svaka treća devojka u Srbiji doživljava neželjeno dodirivanje

Zaštićena: Svaka treća devojka u Srbiji doživljava neželjeno dodirivanje

Svaka treća devojka u Srbiji doživljava neželjeno dodirivanje   Gotovo 80% mladih doživelo je neki oblik seksualnog uznemiravanja Beograd, 8.oktobar 2018. godine - Neželjeno priljubljivanje, dodirivanje i unošenje u lice ili samododirivanje muškaraca po intimnim delovima tela, kao najeksplicitnije oblike seksualnog uznemiravanja, doživela je svaka treća devojka u Srbiji. Najčešći oblik seksualnog uznemiravanja, koji je doživela svaka druga devojka u Srbiji, je zviždanje, slanje poljubaca i oblizivanje.   Ovo su izvodi iz istraživanja Autonomnog ženskog centra (AŽC) - „Mladi i iskustvo seksualnog uznemiravanja“[1] koje daje uvid u to koliko je seksualno uznemiravanje nad devojkama i mladićima rasprostranjeno, kao i koliko oni umeju da ga prepoznaju. Prema rezultatima ovog istraživanja, gotovo 80% mladih je doživelo neki oblik seksualnog uznemiravanja.   „Devojke su značajno češće od mladića izložene pojedinačnim oblicima seksualnog uznemiravanja i mnogo više njih ume da prepozna određena ponašanja kao takva. Istraživanje je takođe pokazalo da mladi vrlo često ne umeju da imenuju ponašanja koja spadaju u seksualno uznemiravanje“, kaže Sanja Pavlović, iz AŽC-a. Aktivnosti koje ova organizacija u saradnji sa drugim ženskim organizacijama u Srbiji pokreće sa porukom „Zahtevam da budem ZAŠTIĆENA od seksualnog uznemiravanja“ imaju za cilj da u javnosti otvore problem tolerancije društva na oblike seksualnog uznemiravanja, posebno insistirajući na tome da se na fakultetima u Srbiji unapredi zaštita studentkinja i studenata od ovog oblika nasilja.   Najčešći vid seksualnog uznemiravanja u Srbiji koji doživljavaju mladi je nazivanje neprimerenim nadimcima. Nadimke poput „lutko“, „zlato“, „cico“ doživljava čak 8 od 10 devojaka. Slične neprimerene nadimke doživljava samo 1 od 10 mladića. Slanje poljubaca, zviždanje i oblizivanje doživljava svaka druga devojka i tek svaki šesti mladić. Neželjene poruke i telefonske pozive seksualnog sadržaja dobija 6 od 10 devojaka i 3 od 10 mladića.   Na pitanje koje oblike ponašanja prepoznaju kao seksualno uznemiravanje, 95% mladih je navelo „neželjeno dodirivanje, priljubljivanje“, 90% „neželjene pozive i poruke seksualnog sadržaja“, 84% „slanje poljubaca, oblizivanje, zviždanje“, 53% „obraćanje neprimerenim nadimcima“.   „Srbija je tek od prošle godine ovakva i slična ponašanja kvalifikovala kao krivično delo polno uznemiravanje za koje je zaprećena novčana ili kazna zatvora do šest meseci. Važno je da znamo da devojke i žene različito reaguju na ove oblike seksualnog nasilja, ali i da sve radnje sa seksualnom konotacijom koje čine da se osećamo poniženo ili uplašeno jesu krivično delo“, dodaje Sanja Pavlović.   Akcija „ZAŠTIĆENA“ deo je preventivnih aktivnosti koje Autonomni ženski centar i druge ženske organizacije sprovode već tri godine sa idejom da smanje toleranciju na rodno zasnovano nasilje među mladima.   O oblicima seksualnog uznemiravanja, kao i o samoj kampanji informišite se više na našoj stranici ''Zaštićena''   [1] Istraživanje „Mladi i iskustvo seksualnog uznemiravanja“ je terensko istraživanje tokom kog je ispitano 602 mladih (18-30g) u Beogradu, Novom Sadu i Nišu koje je, za potrebe AŽC, radila agencija Ninamedia tokom juna 2018.g.     .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

ZAŠTIĆENA: „Mogu da neću“ te uči – šta je seksualno uznemiravanje

ZAŠTIĆENA: „Mogu da neću“ te uči – šta je seksualno uznemiravanje

Pod sloganom Zahtevam da budem ZAŠTIĆENA od seksualnog uznemiravanja - tim „Mogu da neću“ pokreće još jednu važnu temu: otvoreno sa vama pričamo o seksualnom uznemiravanju u našem okruženju. Želimo da što više devojaka i žena nauči da prepozna oblike seksualnog uznemiravanja, da ono postane neprihvatljivo i nepoželjno u društvu, a kada je prijavljeno, da bude i adekvatno kažnjeno. Posebnu pažnju posvetićemo problemu seksualnog uznemiravanja na fakultetima, o čemu smo već razgovarale sa studentkinjama na radionicama koje smo održale na nekoliko fakulteta u Srbiji. Na stranici www.mogudanecu.rs/zasticena možeš da pogledaš koji sve oblici seksualnog uznemiravanja postoje. Kada proučiš ovu listu shvatićeš da se mnoge od tih radnji doživljavaju kao „normalne“ i „uobičajene“. Evo samo nekih od njih:   - Zviždanje, dobacivanje, obraćanje rečima „lutko“, „zlato“... - Komentarisanje izgleda, tela, garderobe i aludiranje na seks - Postavljanje intimnih pitanja o seksualnom iskustvu ili željama - Uporno pozivanje na sastanak, iako si jasno rekla da ne želiš - Neželjeni telefonski pozivi ili obraćanje putem društvenih mreža - Priljubljivanje uz tebe, stajanje vrlo blizu tvog tela   Treba da razumemo da devojke i žene na različite načine reaguju na ovakve situacije. Neke devojke su nam pričale da u tim situacijama pokušavaju da skrenu pažnju na to što nasilnik čini, da viču, zatraže pomoć prolaznika, putnika u autobusu. Neke druge više preplavi osećaj straha, i ne budu u stanju da reaguju. Bez obzira na to koji je vid reakcije, ili možda nisi bila u mogućnosti da uopšte reaguješ, ukoliko neka od ovih radnji čini da se osećaš nelagodno ili uplašeno, to jeste seksualno uznemiravanje.   Nadamo se da ni ti ni tvoje drugarice niste doživele ovakva iskustva. Ukoliko jeste, preporučujemo ti da o tome porazgovaraš sa osobama od poverenja. Takođe, u ovim situacijama možeš pozvati neku od organizacija koje pružaju podršku ženama sa iskustvom nasilja radi podrške. Važno je da znaš da je seksualno uznemiravanje u Srbiji od prošle godine krivično delo i da se kažnjava novčano ili kaznom zatvora do šest meseci.   A najvažnije je da znaš da ti to nisi izazvala i da odgovornost za to što se dešava nikada nije na tebi, već na onome ko se tako ponaša!   U narednom periodu ćeš na našem sajtu, kao i na Facebooku i Instagramu, moći da pronađeš mnogo informacija na ovu temu, pokrenućemo akcije i napraviti zanimljiv materijal.   Do tada, pogledaj ponovo listu i razmisli o tome koliko smo „naučene i naučeni“ da ovakvo ponašanje prihvatamo kao uobičajeno. Pričaćemo o tome u nedeljama koje dolaze!   .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Plavo MDN srce na Love Festu :)

Plavo MDN srce na Love Festu :)

Početak avgusta odveo nas je u Vrnjačku Banju, pravo na Love Fest .   To je sedmi festival koji je ekipa "Mogu da neću" ovog leta obišla. Posle Dev9tke u Beogradu, Arsenala u Kragujevcu i Zaječarske gitarijade, Exita u Novom Sadu, Foam Festa u Rumi i Kikindskog omladinskog festivala - spremili smo se za centralnu Srbiju, Vrnjačku Banju i Love Fest.   Novi festival - nova igračka. Plavo MDN srce!     Spakovale smo naše ogromno plavo srce, poneli rančeve pune stikera i flajera, i krenule da se fotkamo, družimo, pričamo. U našem plavom srcu fotkalo se mnogo devojaka, stikeri su bili zalepljeni  na najluđim mestima ili čuvan u torbicama za "obeležavanje" nekih drugih teritorija.   Zahvaljujemo se organizatorima Love festa, kao i svih ostalih festivala na kojima smo bili a koji su imali sluha za našu nameru da se, na ovaj način, obratimo mladim devojkama i podsetimo ih na ovako važne stvari Spremamo se za sledeće druženje na Ušću u Beogradu :)   [gallery ids="1528,1539,1538,1537,1535,1534,1530,1529"]    .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Plesali smo i na Foam Festu i Kikindskom omladinskom festivalu <3

Plesali smo i na Foam Festu i Kikindskom omladinskom festivalu <3

Putešestvije ekipe "Mogu da neću" po festivalima u Srbiji, nakon Exita, nastavljeno je po Banatu i Sremu. U Banatu smo se družili sa devojkama na  Kikindskom omladinskom festivalu  a u Sremu na, najvećem letnjem događaju ovog dela Vojvodine na Foam Festu      Imamo novu igračku - veliki roll up sa fotografijom našeg "plašta samopoštovanja" na njemu! Donele smo ga na Foam Fest u Rumu da devojkama damo šansu da se fotkaju "ogrnute" plaštom koji "vijori" iza njih. Da su bile inspirisane za poziranje, videćete na fotkama :)  Podelile smo naše čuvene stikere i flajere, razgovarale sa devojkama iz ovog grada i pozvale ih da nas zaprate. Plašt je za njih bio odličan uvod u dalji provod na Foam Festu koji su, ove godine specijalno, praktično muzički oblikovale žene jer su muziku puštale samo DJ-ke :)   [gallery ids="1512,1511,1510,1507,1506,1505"]   A koju stotinu kilometara severnije, istog vikenda, posetile smo Kikindu i muvale se po Kikindskom omladinskom festivalu. Ovu manifestaciju organizuje lokalna Kancelarija za mlade i ovo je jedan od najznačajnijih letnjih kulturnih događaja u ovom gradu. Malo tvrđi zvuk elektro i rok muzike, zanimljiv izbor etabliranih i alernativnih bendova, kombinacija sa lokalnim dečjim horom koji je izvodio poznate rok stvari - sve su to detalji koji su obojili Kikindski omladinski festival koji je ove godine proslavio sedmi rođendan.   Ovde smo se igrali sa našim "pravim" crvenim plaštom - pozvali devojke da na njemu ispišu svoje poruke i ogrnu se njime i fotkaju. Najvažnije od svega je da sa što većim brojem mladih devojaka razgovaramo o našoj kampanji i porukama koje kroz nju šaljemo. Utisak je uvek isti - one su zainteresovane za temu, imaju pitanja i dileme i spremne su da o tome pričaju. To nas raduje! Ruma i Kikinda čekirani - idemo dalje na festivale :)      .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Snažne poruke igrale do jutra na EXIT festivalu!

Snažne poruke igrale do jutra na EXIT festivalu!

Nastavljamo letnju festivalsku avanturu po Srbiji, pa smo došle i do EXIT Festivala u Novom Sadu.   Kvalitetno smo iskoristile vreme pre početka koncerata na Main Stage-u i Dance Areni - prošetale smo tvrdjavom i razgovarale sa devojkama o njihovim vezama, ljubomori i emocijama u partnerskim odnosima. Osmehe, šljokice, marame i pletenice u kosi upotpunili su i MDN stikeri koji su snažnim porukama igrali do jutarnjih časova. 😊   Pogledajte kako smo se provele i pratite nas na FB i IG, jer se ovog leta družimo širom zemlje. ❤ [gallery ids="1485,1486,1487"].
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

MDN na Zaječarskoj Gitarijadi i Arsenal Festivalu

MDN na Zaječarskoj Gitarijadi i Arsenal Festivalu

Poslednja dva vikenda obeležilo je druženje na festivalima Srbije!   Posetile smo Gitarijadu u Zaječaru i družili se na Arsenal Festu u Kragujevcu. Došle smo opremljene dobrim raspoloženjem i našim čuvenim stikerima! Da stikerima nije mesto samo na sveskama, pokazale smo tako što smo kamp Arsenala, kao i vesele kampere ''izlepile'' MDN porukama ;)   Pogledaj na fotkama kako smo se provele! [gallery ids="1463,1464,1465,1466,1467,1468,1469,1470"]   Ovog leta nas nađi na omiljenom festivalu! Prati naše FB i INSTA profile za najave 💗.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

MDN na Festivalu Dev9t!

MDN na Festivalu Dev9t!

HRABROST, JEDINSTVENOST, BORBENOST I LJUBAV samo su neke od reči koje čine plašt samopoštovanja koji smo ispisivale na Festivalu Dev9t.   Poslednjeg dana festivala mogli ste da nas sretnete na poljani tokom zalaska sunca kako se družimo, delimo naše stikere i i ispisujemo plašt.   Kako je moto festivala bio Stvaraj dalje, mi smo pozvale devojke da nam se pridruže u ispisivanju da bismo ih onda fotkale kao MDN heroine! One su podelile sa nama svoju pozitivnu energiju kroz kreativne i ohrabrujuće poruke koje treba sebi da uputimo svakodnevno :)   Pogledaj u galeriji kako je to sve izgledalo. Mi ne možemo da dočekamo sledeću priliku 💖   [gallery ids="1435,1436,1437,1438,1440,1442,1443,1444,1445,1446,1447,1448,1449,1450,1451,1452,1453"].
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Mogu da neću na Rok kampu za devojčice!

Mogu da neću na Rok kampu za devojčice!

Ove godine smo imale priliku da posetimo prvi dan jedinog Rok kampa za devojčice u ovom delu Evrope!   Rok kamp za devojčice pokrenula je grupa mladih aktivistkinja i muzičarki okupljenih oko programa FEMIX sa željom da se nijedna devojčica ne oseti usamljeno zbog svojih interesovanja, bio to ples, sport, ili - sviranje u rok bendu!   Osim razvijanja muzičkih sposobnosti i rokanja uz opasno dobru muziku, kamp je osmišljen tako da ohrabri i edukuje mlade devojke i da im pruži priliku da se muzički izraze. Zbog toga u okviru kampa organizuju i radionice gde razgovaraju o predrasudama i stereotipima, rade na samopouzdanju i tremi kod devojčica, ohrabruju njihove talente i potencijale.     Mi smo presrećne što smo mogle da se uključimo onako kako znamo najbolje – kroz ohrabrivanje devojčica! Održale smo „Mogu da neću“ radionicu i razgovarale sa njima o tome šta su stvari za devojčice, a šta za dečake. I došle smo do zajedničkog odgovora – za devojčice je baš sve što one požele za sebe!     Mi im želimo uspešne naredne dane na Rok kampu, mnogo zanimljivih razgovora, razbijanje još mnogo predrasuda, rokanje najbolje muzike i dugo sećanje na poruke koje su jedna drugoj pisale i podsećale se šta sve mogu, a na šta treba da kažu „Mogu da neću!“ Zahvaljujemo se Femixu na pozivu i na važnom poslu koji rade sa devojčicama!   [gallery ids="1410,1409,1408,1407,1406,1405"]   Pozivamo vas sve na Prvi koncert nove generacije rokerki u nedelju, 1. jula od 13h na otvorenoj bini Eko centra „Radulovački“ - Mitropolita Stratimirovića 5 u Sremskim Karlovcima!.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

„Mogu da neću“ te uči – šta je seksualno uznemiravanje

„Mogu da neću“ te uči – šta je seksualno uznemiravanje

Nedavno smo otvorile još jednu važnu temu – sa studentkinjama na nekoliko fakulteta u Srbiji smo otvoreno razgovarale o njihovom iskustvu i doživljaju seksualnog uznemiravanja. Ovo je važna tema kojom ćemo se mnogo baviti u narednom periodu i zato očekuj važne, za tebe korisne informacije. Za početak, prouči listu radnji koje predstavljaju primere seksualnog uznemiravanja. Iznenadićeš se kad shvatiš da se neke od tih radnji doživljavaju kao „normalne“ i „uobičajene“. - Zviždanje, dobacivanje, obraćanje rečima „lutko“, „zlato“...   - Pričanje „masnih“ viceva samo o ženama, zadirkivanje   - Komentarisanje izgleda, tela, garderobe i aludiranje na seks   - Postavljanje intimnih pitanja o seksualnom iskustvu ili željama   - Uporno pozivanje na sastanak, iako si jasno rekla da ne želiš   - Pričanje laži i širenje tračeva o tebi i tvom intimnom i seksualnom životu   - Neželjeni telefonski pozivi ili obraćanje putem društvenih mreža   - Slanje fotografija, poruka ili videa seksualnog sadržaja   - Ubeđivanje da si kriva što si doživela seksualno uznemiravanje „jer si sama to tražila“, „jer si se tako obukla“ i slično   - Odmeravanje tela, upadljivo zurenje u delove tela   - Fotografisanje ili snimanje tvog tela, iako to nisi dozvolila   - Pretnje da će ti neko objaviti fotografije ili video na društvenim mrežama, iako se sa tim nisi složila   - Pravljenje pokreta koji imitiraju seksualne radnje ili samododirivanje   - Pokazivanje genitalija   - Grljenje, ljubljenje, tapkanje, pipanje, dodirivanje tela ili kose, bez tvog pristanka   - Priljubljivanje uz tebe, stajanje vrlo blizu tvog tela     Treba da razumemo da devojke i žene na različite načine reaguju na ovakve situacije. Neke devojke su nam pričale da u tim situacijama pokušavaju da skrenu pažnju na to što nasilnik čini, da viču, da potraže pomoć prolaznika, putnika u autobusu. Neke druge se više uplaše i telo im ne bude u stanju da reaguje. Bez obzira na to koji je vid reakcije, ukoliko neka od ovih radnji čini da se osećaš nelagodno ili uplašeno, to jeste seksualno uznemiravanje.   Nadamo se da ni ti ni tvoje drugarice niste doživljavale ovakva iskustva. Ukoliko jeste, preporučujemo ti da o tome porazgovaraš sa svojm roditeljima ili osobama od poverenja. Takođe u ovim situacijama možeš pozvati neku od organizacija koje pružaju podršku ženama sa iskustvom nasilja radi podrške.   Važno je da znaš da je seksualno uznemiravanje u Srbiji od prošle godine krivično delo i da se kažnjava novčano ili kaznom zatvora do šest meseci. A najvažnije je da znaš da ti to nisi izazvala i da odgovornost za to što se dešava nikada nije na tebi, već na onome ko se tako ponaša!   U narednom periodu ćeš na našem sajtu, kao i na Facebooku i Instagramu, naći mnogo informacija na ovu temu, pokrenućemo cool akcije i napraviti zanimljiv materijal.   Do tada, pogledaj ponovo listu i razmisli o tome koliko smo „naučene“ da ovakvo ponašanje prihvatamo kao uobičajeno. Pričaćemo o tome u mesecima koji dolaze!  .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

“Mogu da neću” na festivalu “Uhvati ritam”

“Mogu da neću” na festivalu “Uhvati ritam”

Sve češće nas zovu da gostujemo na manifestacijama na kojima se okupljaju mladi ljudi širom Srbije - i jako smo srećni zbog toga!   Početak juna smo, tako, proveli na festivalu "Uhvati ritam" koji organizuje Beogradski igrački centar, družeći se i uživajući u fantastičnim plesnim nastupima. 💃🕺👯👯‍♂️   Imale smo priliku da se, tokom pauza, malo i družimo i razgovaramo sa učesnicima i brojnom publikom, mladima, roditeljima, svima koji su zainteresovani za teme kojima se mi bavimo. Podelile smo mnogo materijala, odgovorile na pitanja, pozvale nove mlade ljude da nas zaprate na društvenim mrežama i najavile naše nove akcije. [gallery ids="1351,1350"]   Tokom festivala sa video bima su se mogle videti brojne fotografije sa naših događaja kao i glavne poruke koje smo, ovom prilikom uputile devojkama 🤩   [video width="1200" height="674" mp4="http://mogudanecu.rs/wp-content/uploads/2018/06/ezgif.com-gif-to-mp4.mp4"][/video]  .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Šta smo sve naučile od Milice Lepotice?

Šta smo sve naučile od Milice Lepotice?

Sigurne smo da pratite vlog Milice Lepotice, naše prijateljice koja je, inspirisana kampanjom „Mogu da neću“, odlučila da iskoristi Youtube da što veći broj devojčica i devojaka poduči tome šta je nasilje, zašto je toliko rasprostranjeno i kako da se od njega odbrane. Kada se, početkom godine, oglasila na Youtubu, vrlo brzo je na sebe skrenula pažnju i publike i medija. VICE ju je čak nazvao Youtube ratnica protiv internet nasilnika, a klipove koje je redovno izbacivala pratio je sve veći broj ljudi.       [embed]https://www.youtube.com/watch?v=_k2fosERklE[/embed]   Sa Milicom se družimo skoro pet meseci, pričala nam je o brojnim temama, otvoreno, direktno, bez uvijanja. Pretrpela je brojne uvrede, ali je našla snage da se drsko i bez zazora suprotstavi onima koji su je besramno ponižavali u komentarima. Oni anonimno, pod nick-om, ona otvoreno, u svom klipu. Setite se samo šta je sve čula o sebi. Kad se i vi susretnete sa ovakvim napadima, prisetite se lakoće kojom ih je naša ratnica sa Youtuba „oduvala“, pa probaje i vi ☺️ .   Za prvih pet meseci druženja, svašta smo naučile/i od Milice. Na svoj način nas je provela kroz sve tipove internet nasilinika i, koristeći primere iz života sa kojima se većina nas i susrela, pojašnjavala kako se koji od ovih nasilnika u stvarnosti ponaša. Verujemo da ste uspele da one koji vam se obraćaju na taj način prepoznate i da ste naučile kako da ih – otkačite, prijavite, zaustavite.   Posebno je važan bio njen klip o osvetničkoj pornografiji. To je ona situacija – on ima video snimak ili fotografiju na kojoj si u intimnoj situaciji s njim, ili snimak ili fotografija tvog tela, ti si tada kad je to snimljeno ili fotografisano želela to da uradiš, ili čak nisi uopšte znala da je fotka/video nastao, ali sada si suočena s tim da te neko ucenjuje i preti da će snimke ili fotke objaviti.  Znamo da to, nažalost, nije neuobičajena situacija, da mladići ucenjuju sadašnje ili bivše devojke na ovaj način. I ako nisi bila u toj situaciji, pogledaj Milicin video, poslužiće ti da razumeš razmišljanje ucenjivača i naučiš kako da se postaviš. Milica kaže, a mi je podržavamo – nemojte pristati na ucenu, nađite nekog u koga imate poverenja i ispričajte mu/joj sa čim ste suočene, moramo biti hrabre u takvim situacijama, to je jedini izlaz!   [embed]https://www.youtube.com/watch?v=eBTMjdrlbKw[/embed]   Čule ste od Milice i šta je seksualno uznemiravanje, termin koji sve češće čujete, a u čije puno značenje mnogi nisu sigurni. Narednih nedelja i meseci i mi ćemo mnogo više pričati sa vama o tome. Nedavno smo započeli seriju radionica po fakultetima na kojima razgovaramo sa studentkinjama o iskustvima seksualnog uznemiravanja. Planiramo mnogo dobrih akcija na ovu temu, prati nas da možeš i ti da se uključiš.   [caption id="attachment_1288" align="alignnone" width="291"] Foto: Igor Pavićević, Nedeljnik     Ako do sada niste gledali i slušali Milicu Lepoticu, preporučujemo vam da je poslušate. Izaberite neki od 12 klipova koje je do sada objavila, shodno temama koje vas zanimaju, sigurno je da ćete naučiti nešto novo o intimnim odnosima, o strahovima koje devojke preživljavaju, o poblemima na koje nailaze. Milica je uspela da ove ozbiljne i teške, često traumatične teme, ispriča tako da ih mnoge među vama razumeju na pravi način, da podignu samopouzdanje i veru u sebe. A to je najvažnije! Gledamo se na kanalu Milice Lepotice 👍.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Mogu da neću kampanja stigla i u Bečej

Iako mi još nismo bili u srednjoj "Ekonomsko - trgovinskoj školi" u Bečeju - naša kampanja "Mogu da neću" jeste :) Podstaknuti onim što radimo, đaci ove škole su oslikali zidove školskog dvorišta grafitima i stensilima "Mogu da neću" a video klipom koji su sami napravili pokazali da su odlično razumeli sve naše poruke. Pogledajte klip i u to se i sami uverite :)

  https://www.youtube.com/watch?v=tUFyBFDtj8o&feature=youtu.be Za nas je, s druge strane, bilo zanimljivo ono što srednjoškolci i srednjoškolke rade u svojoj školi a tiče se rodno zasnovanog nasilja. Neuobičajeno za naš obrazovni sistem, u ovoj školi su đaci, uz podsticaj profesorke književnosti i srpskog jezika, Žarke Svirčev, analizirali na koji način epska književnost tretira žene. Predstava koju su pripremali i koju izvode - "U nemilosti deseterca" - ima podnaslov "Feminističko čitanje epske poezije" i oštro kritikuje način na koji naša tradicionalna književnost tretira ženu. Profersorka Svirčev, i u ovom klipu, podseća na to da ono što čitamo utiče na nas i naše stavove (nema "nevinog čitanja", kaže). Predstava koju su zajedno napravili je neka vrsta novog čitanja epske književnosti i podstiče đake da na sasvim drugi način analiziraju ovo štivo. Iz samog klipa će vam biti jasno da su se, uz analizu epske književnosti, svi oni i dobro zabavljali.   Uskoro i mi dolazimo u Ekonomsko - trgovinsku školu, organizovaćemo "Mogu da neću" radionice, razgovarati i družiti se sa đacima. Radujemo se susretu.    .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

I u Šabačkoj gimnaziji #MoguDaNecu grafiti

I u Šabačkoj gimnaziji #MoguDaNecu grafiti

Broj škola koje se priključuju kampanji "Mogu da neću" se povećava, nedavno nam se priključila i Šabačka gimnazija!    I u ovoj školi smo organizovali radionicu i sa srednjoškolcima i srednjoškolkama razgovarali o nasilju u vezama, pokušavajući zajedno da uvidimo da li svi prepoznaju ovu pojavu kao i na koji način reaguju. Radionice su prilika za otvoren razgovor na kom se uvek uverimo koliko je ovim mladim ljudima važno da neko sa njima otvoreno razgovara o problemima u emotivnim odnosima. Tako smo opet prolazili kroz obrasce nasilnog odnosa, prepoznavali da su ljubomora i posesivnost takođe jedan od oblika nasilja, učili zajedno šta je to rodno zasnovano nasilje. Pored toga, radionice su prilika da mladi ljudi nauče i koji im mehanizmi zaštite stoje na raspolaganju i kako mogu da ih iskoriste. Naravno, svaka radionica učesnicima i učesnicama pruža priliku da govore o svojim ličnim iskustvima, ukoliko to žele, ali i da dobije savet i podršku.   Iako se na radionicama vrlo često "igramo", jedan od najzabavnijih trenutaka je, svakako, zajedničko iscrtavanje stensila "Mogu da neću" (MDN). Mladići i devojke su zajedno oslikali deo zida u školi i, na taj način, i svoju gimnaziju uvrstili u red onih obrazovnih ustanova koje su, slikom, rečju i delom, jasno poručili da je nasilje apsolutno neprihvatljiva pojava.     Pozivamo i druge škole da nam se jave i iscrtaju MDN stensile i grafite u svom dvorištu ili u unutrašnjosti zgrade.     Pratite @Mogudanecu Facebook i Instagram stranice ili pišite na dobre_prakse@azc.org.rs    [gallery size="large" ids="1051,1050,1049"]  .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Studentkinje protiv seksualnog uznemiravanja

Studentkinje protiv seksualnog uznemiravanja

MDN radionice i na fakultetima!   Stvaranje sigurnog prostora, prepoznavanje nasilja, razmena iskustava, mogućnost iznošenja mišljenja i razgovori o solidarnosti među ženama neke su od najvažnijih korisnih stvari koje su studentkinje navele da su dobile kroz dvodnevne „Mogu da neću“ radionice na temu nasilja u partnerskim odnosima i seksualnog uznemiravanja.   Održali smo radionice na Pravnom fakultetu u Kragujevcu i Pravnom fakultetu u Nišu, kao i za studentkinje Fakulteta za medije i komunikacije, Fakulteta političkih nauka u Beogradu i alternativnog programa Ženskih studija.   Tokom radionica, na kojima su dobrodošle sve studentkinje, pričamo o važnim temama - diskriminacija žena, stereotipi, nasilje prema ženama i seksualno uznemiravanje.  

Naš cilj?

Osvešćivanje ovih pojava i solidarnost među studentkinjama

  U narednom periodu čeka nas još fakulteta i akcija koje će studentkinje same izvoditi sa ciljem borbe protiv seksualnog uznemiravanja na visokoškolskim ustanovama.  

Tek smo počele!

.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Ženski marševi širom sveta

Ženski marševi širom sveta

Žene širom sveta su 8. marta izašle na ulice, ali ne da bi slavile, već skrenule pažnju da one čine polovinu populacije, i da bi svet praktično stao kad bi prestale da rade. Borba za ravnopravnost žena i muškaraca donela je mnoge promene koje su nas približile tom cilju, ali ona nije još gotova. I dalje postoje brojne nejednakosti zbog kojih se žene u svim sferama života nalaze na nižim položajima u odnosu na svoje muške kolege ili partnere.   Zato je važno da vidimo da je ovo globalni pokret, da se za ista prava bore žene i u Argentini, Americi, Meksiku, Španiji, Belgiji, Indiji, Turskoj, Pakistanu, Gruziji, Kosovu, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji....   Pogledaj sjajnu žensku energiju širom sveta povodom Međunarodnog dana žena! Da li si razmišljala da se priključiš ženskom aktivizmu? Šta bi pisalo na tvom transparentu?   [gallery columns="5" ids="885,886,887,888,889,890,891,892,893,894,895,896,897,898,899,900,901,902,903,904,905,906,907,922,921,920,919,918,917"].
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Šta za tebe znači 8. mart?

Šta za tebe znači 8. mart?

Ako je neka žena iz tvog života posedovala nekretninu, potpisala ugovor, imala abortus, išla u vojsku, tetovirala se, odabrala da ima (ili nema) decu, sama je svoja šefica, izabrala je za koga će da se uda ili se razvela, ovo su samo neke od žena koje su joj to omogućile. Nešto duže od jednog veka dan žena obeležava dostignuća žena u svim poljima. Pored toga, služi kao važan podsetnik na borbu za rodnu ravnopravnost, u privatnom i javnom životu.   Praznik žena ustanovljen je na Drugoj međunarodnoj konferencija socijalistkinja 8. marta 1910. u Kopenhagenu, na inicijativu Klare Cetkin, liderke ženskog radničkog pokreta da se uvede dan sećanja na demonstracije američkih radnica u Čikagu 1909. i njujorški marš koji je činilo više od 15.000 žena koje su tražile kraće radno vreme, bolje plate i pravo glasa.   Mnogo pre toga, prve javne demonstracije žena zaposlenih u industriji dogodile su se 8. marta 1857. u Njujorku. Policija ih je rasterala, ali su žene dva meseca kasnije osnovale sindikat i zahvaljujući njihovom radu,protesti 8. marta postali su tradicija.       Danas se podsećamo neverovatnih žena koje su doprinele tome da imamo prava i mogućnosti koja su ranije izgledala nedostižno, ali i da se ohrabrimo za dalju borbu jer istinska jednakost još uvek čeka da bude ostvarena!.
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

PREMIJERA ’’MOGU DA NEĆU’’ PESME!

PREMIJERA ’’MOGU DA NEĆU’’ PESME!

Đaci Muzičke škole „Stanković“ su se priključili Mogu da neću ekipi na najlepši način! Napisali su i komponovali pesmu pod nazivom Mogu da neću koja opisuje ono što su naučili na radionici.   Juče smo najzad imali premijeru pesme i spota i ponosno predstavili šta smo zajedno napravili <3   Učenice i učenici, koji su zajedno izveli pesmu, rekli su medijima da su im radionice na kojima su razgovarali o kvalitetnim partnerskim vezama pomogle da otvoreno govore o svojim problemima, ali i da prepoznaju neke forme nasilja koje do tada nisu umele.   „Nije ljubav ako moraš da mu se javljaš na dva minuta, ako ti čita poruke, ako te ponižava pred društvom, ako te vređa, ako ti ne veruje... Kad ovo kažete, mislite da većina devojaka razume ove poruke, ali kroz razgovor sa njima shvatite da mnoge ne umeju da prepoznaju sve oblike nasilja“, kaže naša Sanja Pavlović, aktivistkinja Autonomnog ženskog centra.   Ona je dodala da je od početka u aktivnostima ove kampanje učestvovalo više od 9000 mladih ljudi, da su razgovarali sa oko 700 srednjoškolki i srednjoškolaca i organizovali 60 javnih akcija u 15 gradova. Najveću pažnju mladih privlačile su diskusije na teme različitih oblika diskriminacije, kao i kontrole u vezi, a posebno ljubomore, za koju sada ovi mladi ljudi znaju da predstavlja jedan od nasilnih obrazaca.   Kampanju nastavljamo tokom ove godine među studentkinjama i na fakultetima po Srbiji s ciljem da se otvorenije govori o seksualnom uznemiravanju.   Pogledaj spot za pesmu Mogu da neću!   [gallery ids="866,856,857,858,859,860,861,862,863,864,865,867"] [embed]https://www.youtube.com/watch?v=YkNrBHTHpr0[/embed]  .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Skoro 7000 mladih učestvovalo je u „Mogu da neću“ akcijama

Skoro 7000 mladih učestvovalo je u „Mogu da neću“ akcijama

U prethodnoj godini više od 350 mladih pohađalo je „Mogu da neću“ radionice, organizovano je 55 različitih akcija i iscrtani su grafiti u 19 škola širom Srbije Kroz kampanju „Mogu da neću“ u okviru projekta „Nulta tolerancija“ u toku prethodne godine realizovali smo mnogobrojne radionice, edukacije, sastanke i uspešne akcije. Uz pomoć lokalnih ženskih organizacija organizovano je 18 treninga za 384 učenica/ka, a evaluacije su pokazale da je prosečno povećanje znanja nakon radionica iznosilo 45%. Organizovali smo i 85 sastanaka sa mladima širom Srbije, a rezultat toga je čak 55 različitih akcija u kojima je učestvovalo 6700 mladih.   Sajt mogudanecu.rs imao je preko 10 000 jedinstvenih poseta, kao i online aktivacije u vezi sa rodno zasnovanim nasiljem. Mladi su imali priliku da se kroz aplikaciju „Brodić“ upoznaju sa karakteristikama kvalitetne veze, da prikažu sms dopisivanja na temu nasilja u vezi kroz aplikaciju „Aj’ odchataj” i da se upoznaju sa mitovima i činjenicama  o rodno zasnovanom nasilju.  

Grafit “Mogu da neću” iscrtan u 19 škola širom Srbije

  Grafiti sa porukom Mogu da neću – Ljubav nije nasilje! iscrtali su mladi u 17 srednjih škola i 2 osnovne škole širom Srbije uz odobrenje uprava škola. Ove stensile sa plavim i crvenim srcima sada možete videti na zidovima škola u Kraljevu, Tutinu, Pančevu, Novom Sadu, Smederevu, Užicu, Zrenjaninu… pa čak i po beogradskim ulicama i zidovima. Iscrtavanje stensila nastaviće se i ovog proleća.   [gallery ids="840,841,842,843,844,845,846,847"]

Aktivnosti sa nastavnicima i na fakultetima

  Projekat „Nulta tolerancija“ obuhvata i saradnju sa nastavnicima i fakultetima, a tokom prethodne godine održano je 8 akreditovanih edukacija o nasilju u porodici za 180 nastavnica/ka, kao i gotovo 40 stručnih sastanaka. Izrađena je i radna verzija Priručnika za uključivanje teme rodno zasnovanog nasilja u rad škola i održana konferencija za nastavnike koji su uključeni u projekat. Ove godine deo aktivnosti usmeren je i ka fakultetima sa kojima je već uspostavljena saradnja i pripremljen je predlog pravilnika za zaštitu studentkinja/studenata od seksualnog uznemiravanja na fakultetima. U ovoj godini planiramo još mnoštvo različitih aktivnosti i u saradnji sa ženskim organizacijama i mladima širom Srbije još glasnije želimo da kažemo „Mogu da neću- Ljubav nije nasilje!“  .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Upoznajte Milicu Lepoticu – inspirisana kampanjom pokrenula svoj vlog

Upoznajte Milicu Lepoticu  –  inspirisana kampanjom pokrenula svoj vlog

Novi jutjub kanal Milica Lepotica je vlog hrabre devojke koja je odlučila da kroz lične primere i primere svojih drugarica prikaže različite tipove online nasilnika. Nekoliko puta mesečno možete pogledati njene vlogove gde objašnjava ko su, između ostalog, sajber siledžija, progonitelj, haker i dokser.   [embed]https://www.youtube.com/watch?v=_XHqOm-qblY[/embed]   Zašto si odlučila da snimiš svoj prvi vlog? Šta te je podstaklo na to?   Inspirisala sam se upravo Mogu da neću kampanjom i saznanjem da se retko mladi bave ovom temom. Poželela sam da i ja doprinesem na svoj način.   Zbog čega misliš da je važno govoriti o nasilnicima na internetu?   Danas je internet svima nama dostupan, i svi imamo makar jedan, a obično i više profila na različitim društvenim mrežama (nebitno da li je Facebook, Instagram, Snapchat, YouTube...) i na svakoj od jnih možemo postati žrtva uznemiravanja.  Mislim da je važno što više pričati o nasilju preko interneta jer ono kod nas nije prepoznato i svi se sprdaju kad god se uopšte i pomene.     Kako dolaziš do ideja?   Ideje su bukvalno svuda oko mene, dovoljno je da bacim pogled na bilo koji YT video ili FB stranicu da bih videla kako se momci generalno ponašaju prema devojkama i kakve im gadosti pišu. Naravno, neki primeri su iz mog života, neke situacije su mi prenele drugarice.   Da li nakon otvaranja vloga imaš još više dodira sa nasilnicima na internetu? Kako se boriš sa negativnim komentarima?   Definitivno - ostavila sam mogućnost ostavljanja komentara ispod videa. Pored dosta pozitivnih komentara, ima i mnogo negativnih. Neki su jednostavno neoriginalni i većina se odnosi na moj fizički izgled, ali neki su stvarno degutantni, čak i zastrašujući. Ako imam vremena, trolujem ih ili prosto ignorišem, pa onda, ako preteraju (jer su u čoporu), sednem i obrišem sve. Nije da me pogađa to što pišu, ali nisam snimala vlog da ga zatrpavaju mržnjom. Niko to ne želi da čita.   Kome je namenjen tvoj vlog i zbog čega je to tebi značajno?   Pre svega je namenjen devojkama, jer imam utisak da nije široko poznato ko su nasilnici na internetu, ili šta nije prihvatljivo ponašanje, tj. kada je u pitanju smarač, a kada je nasilnik. Ako to o čemu govorim dobre bar do jedne i ako se ona osnaži da na glupu poruku odgovori u fazonu "Ma aj pali" - ja sam uspela. Isto mi je značajno da devojke shvate da nisu one krive ako trpe bilo kakav vid nasilja, bilo na netu ili u životu. Znam da je meni dugo trebalo da to naučim.   Da li imaš dalje planove za svoj vlog?   Nisam još sigurna, ali imam par ideja koje su vezane za vidove uznemiranja na netu, a i u stvarnom životu. Inspiracija je, nažalost, svuda.   Youtube kanal Milice Lepotice <--- čekiraj i zaprati! :) .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Najbolje prepiske na Aj’ odchataj aplikaciji? Imamo pobednice!

Najbolje prepiske na Aj’ odchataj aplikaciji? Imamo pobednice!

  Tokom decembra smo organizovali nagradnu aktivaciju Aj’ odchataj i pozvali sve da šalju svoja dopisivanja na temu nasilja u vezi. Jedini uslov? Da se dopisivanje završi sa #MoguDaNecu   Izazvali smo sve da šalju svoje najoriginalnije, najozbiljnije ili najsmešnije dopisivanje, bilo da je stvarno ili izmišljeno. Svakog petka je Aj’ odchataj žiri birao tri nedeljna pobednika, koji su osvajali MDN paket koji čine majica, sveska, stikeri i olovke. Svi nedeljni pobednici su ušli u uži izbor za veliku MDN nagradu koju smo proglasili nakon poslednje nedelje aktivacije.   Ideja nam je bila da kroz primer dopisivanja, podstaknemo mlade da razmišljaju o načinima na koje se može nasilje iskazati, kako ga prepoznati, i kako se zaštititi. Reakcije su bile veće nego što smo se nadali i nova dopisivanja su stizala svakog dana u   Aj’ odchataj galeriju.  Pobednice AJ’ ODCHATAJ i dobitnice specijalne MDN nagrade koju čine Sony slušalice, eksterni punjač, usb, MDN stikeri i olovke su:

Najoriginalnije: Teodora

   

Najozbiljnije: Amra

   

Najsmešnije: Maja

   

<3 ČESTITAMO!   ČESTITAMO!  ČESTITAMO!<3

  Jedno veliko hvala njima trima, ostalim nedeljnim pobednicima i svima koji su učestvovali i pomogli nam u širenju poruke #LjubavNijeNasilje!       .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Mlade muzičarke i muzičari napravili “Mogu da neću” pesmu

Mlade muzičarke i muzičari napravili “Mogu da neću” pesmu

Mogu da neću radionice održavamo u školama širom Srbije u nadi da edukujemo mlade o nasilju u vezama, kako ga prepoznati, kako se zaštititi. Kad je rezultat radionice akcija koju organizuju mladi, mi ne možemo biti srećnije i ponosnije.  Nakon jedne radionice u Muzičkoj Školi ''Stanković'', učenice i učenici su, inspirisani onim što su naučili, odlučili da učestvuju u širenju poruke #LjubavNijeNasilje onako kako najbolje znaju, pesmom!   Uz veliku pomoć i podršku njihove profesorke  Teodore Tapavički i psihološkinje Vesne Rokvić iz MŠ ''Stanković'', napisali su tekst i muziku za pesmu #MoguDaNecu. Muzički spot je već uveliko u pripremi i jedva čekamo da podelimo sa vama rezultat našeg zajedničkog rada!   Jako smo srećne što smo nastavile saradnju sa ovom grupom mladih ljudi i nadamo se da će oni inspirisati što više mladih, kao što su i oni nas inspirisali svojom hrabrom inicijativom! :)   Veliko hvala učenicama i učenicima koji su učestvovali:   Anita Aleksić Vladana Drašković Minja Petrović Teodora Marić Mila Filipović Tijana Filipović Mia Malešev Magdalena Ostojić Nikola Kuzman Mihailo Pupavac Aleksa Todosijević Anđela Tasić Dunja Popović Danijel Marinković - klavir Olga Mašić - bas gitara Matija Milošević - gitara   Hvala i   Teodori Tapavički, profesorki Muzičke škole Stanković, za podršku, organizaciju i aranžman   Vesni Rokvić, psihološkinji u Muzičkoj školi Stanković, za podršku u organizaciji i pisanju teksta   Sanji Pešić, za podršku i motivaciju   ekipi iz studija Lana za produkciju!   .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Akcija u OŠ Sava Žebeljan u Crepaji

Akcija u OŠ Sava Žebeljan u Crepaji

U Osnovnoj školi Sava Žebeljan u Crepaji, održali smo još jednu akciju iscrtavanja stensila. U saradnji sa Omladinskom organizacijom Crepaja i uz podršku i saglasnost direktorke škole, Nine Petrov učenici su zidove škole ukrasili porukama #LjubavNijeNasilje u sklopu kampanje „Mogu da neću!“ i na taj način dali svoj doprinos. Inicijatorka ove akcije je bila Dragana Kokora iz Omladinske organizacije Crepaja uz čiju inicijativu smo se povezali sa školom i njoj dugujemo posebno hvala. Dragana smatra da je ova akcija iznikla iz potrebe da se o nasilju govori sve više, posebno u malim mestima kao što je Crepaja. “Smatram da nasilje ne možemo iskoreniti ali da ako budemo pričali o tome, možemo da utičemo na njegovo smanjenje. O nasilju se ne sme ćutati i nasilje nije sramota za onog ko ga doživljava već za onog ko je nasilnik. Ova akcija je važna za mlade u mojoj lokalnoj zajednici jer ona poručuje da, kao devojke i žene, imamo pravo da se izborimo za sebe ali i druge. A muškarcima poručuje da to naše pravo štite i brane. Kao što sam rekla, svi su zadovoljni akcijom i svi smo se lepo proveli :)” U narednim mesecima očekujemo sve više ovakvih akcija i pozivamo sve učenice i učenike osnovnih i srednjih škola da pokažu inicijativu i podstaknu upravu škole na iscrtavanje stensila u svom mestu. Hvala Dragani, Omladinskoj Organizaciji Crepaja i OŠ ‘’Sava Žebeljan’’. [gallery ids="129,130,131,132,133,134,135"] .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Pričali smo o kampanji Mogu da neću na Teen Talk 2017

Pričali smo o kampanji Mogu da neću na Teen Talk 2017

U okviru konferencije Teen talk 2017 sa preko 300 srednjoškolaca i srednjoškolki pričali smo o nasilju u vezi, partnerskim odnosima, ljubavi i seksu. O tome kakve se sve aktivnosti realizuju u okviru projekta Mogu da neću, kako izgledaju akcije crtanja grafita i radionice govorile su Sanja Pavlović iz AŽC-a, Ivana Zelić, vršnjačka edukatorka Autonomnog ženskog centra, Danica Bajčić, srednjoškolka koja je učestvovala na radionicama. Naš case study je počeo tako što su mlada glumica Lana Karaklajić i glumac Aleksandar Meda Jovanović izveli skeč u kome su prikazali nasilne obrasce ponašanja koji se dešavaju svakodnevno, a koje ponekad ne možemo da prepoznamo. Kroz dvominutni skeč smo prikazali smo čak osam oblika nasilnog ponašanja kao što su – omalovažavanje, vređanje, ljubomoru, kontrolu, manipulaciju, pa čak i pokušaj izolacije, nepoštovanje i iskorišćavanje. Nakon skeča analizirali smo kako je moguće odbraniti se od ovakvog ponašanja, kako možemo reagovati, a kako se zaštititi. Danica Bajčić, učenica iz gimnazije iz Smederevske Palanke, koja je pohađala Mogu da neću radionicu ispričala je kako su se učenice te gimnazije nakon radionica udružile i rešile problem koji ih je dugo mučio. „U dogovoru sa direktorom škole nabavile smo ključeve za žensku svlačionicu – kako dečaci ne bi mogli da nam upadaju, fotografišu nas i snimaju“. Ivana Zelić, edukatorka, govorila je o svojim iskustvima na radionicama i o predrasudama sa kojima se svi suočavamo. Takođe predstavila je srednjoškolcima rezultate istraživanja "Jedan šamar nije nasilje?". Sanja Pavlović je u drugom delu sa srednjoškolcima i srednjoškolkama prošla kroz najrasprostranjenije mitove i predrasude sa kojima se suočavamo kada su različiti oblici nasilja u pitanju. Ovaj deo razgovora izazvao je živu diskusiju te smo uživo mogli da vidimo kakvi to problemi srednjoškolce muče i kako reaguju na nasilne obrasce. Nakon ovog izlaganja svi zainteresovani srednjoškolci i srednjoškolke su mogli da se fotografišu sa Mogu da neću srcima, pokupe stikere i informišu se o projektu. Pogledajte celokupni case study: [embed]https://www.youtube.com/watch?v=Ey3a7SXezYo[/embed] [gallery ids="118,110,109,111,112,114,115,116,117,119,120,121"].
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Mogu da neću grafiti u školama širom Srbije

Mogu da neću grafiti u školama širom Srbije

Ako vidite grafit „Mogu da neću“ na zidovima škole u vašem mestu znajte da on nosi snažnu poruku: Mogu da neću! – da pristanem na nasilje i Mogu da neću! - da budem nasilan. Prvi grafit crtala je ekipa iz Medicinske škole „7. april“ u Novom Sadu, a nakon toga grafite su crtale učenici i učenici i u Zrenjaninu, Kikindi, Kruševcu. Devojčice i dečaci koji su učestvovali u iscrtavanju prethodno su pohađali radionice u okviru projekta „Nulta tolerancija na rodno zasnovano nasilje“ Autonomnog ženskog centra i učili o kvalitetnim partnerskim odnosima, poštovanju, podršci, ali i o ljubomori i načinima na koje se nasilje ispoljava. Nakon toga, zajedno sa ostalim prijateljicama i prijateljima iz škole i predstavnicama škole, nacrtali su interesantne grafite sa plavo crvenim srcima. Do sada su grafiti iscrtani u sledećim školama: Medicinska škola „7. april" u Novom Sadu, gimnaziji „Dušan Vasiljev" u Kikindi, SSŠ „Miloš Crnjanski" u Kikindi, Ekonomsko - trgovinska škola u Kruševcu, a ovih dana slične akcije će biti održane u još 10 škola širom Srbije. “Kao nastavak radionica, učenici/ce se podstiču da nastave akcije kojima skreću pažnju svojih vršnjaka/kinja na problem nasilja u partnerskim vezama. Ovo su prve škole u kojima će biti iscrtan grafiti, a nadamo se da će i broj škola koje se priključuju projektu u narednom periodu rasti”, izjavila je Marina Ileš iz AŽC-a. Kako je izgledalo iscrtavanje grafita pogledajte u galeriji. [gallery ids="89,90,91,92,93,94,95,96,97"] .
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Mogu da neću istraživanje

Mogu da neću istraživanje

Svaki četvrti mladić veruje da jedan šamar nije nasilje, a svaka treća mlada osoba u Srbiji, bez obzira na pol, smatra da je devojka koja nosi kratku suknju i usku majicu “sama kriva” ako je neko napadne. Ovi podaci deo su istraživanja o seksualnom i rodno zasnovanom nasilju među mladima koje je nedavno, u 10 gradova u Srbiji, sproveo Autonomni ženski centar (AŽC) u okviru kampanje “Mogu da neću. Ljubav nije nasilje”, čiji je cilj da nauči mlade devojke da prepoznaju nasilne obrasce u partnerskim odnosima i osnaži ih da ne pristaju na iste. Najveći broj mladih ljudi se ne slaže sa tvrdnjom da ima situacija u kojima je opravdano da mladić udari partnerku (81%), ali zanimljivo je, napominju istraživačice, da na ovu tvrdnju različito gledaju devojke i mladići. Da je opravdano ponekad udariti partnerku, nažalost, misli svaki deseti mladić, dok se sa ovom tvrdnjom slaže samo 3,2% ispitanih devojčica. S druge strane, da je tolerancija na nasilje vrlo prisutna među mladima i da ne umeju da razlikuju oblike nasilja, govori podatak da svaki četvrti dečak, ali i svaka deseta devojčica misle da jedan šamar nije nasilje. “Mladi ljudi ne prepoznaju sve oblike nasilja i postoji razlika u tome na koji način nasilje vide i doživljavaju devojke i mladići. Seksualno uznemiravanje kao deo šale i odrastanja je, na primer, potpuno prihvatljivo za svakog četvrtog mladića, dok tek svaka 25. devojka misli isto. Naravno, to je zato što su upravo devojke najčešće žrtve seksualnog uznemiravanja, pa jako dobro razumeju njegove posledice, dok ga mladići i ne prepoznaju kao nasilje”, kaže Sanja Pavlović iz AŽC, vršnjačka edukatorka na projektu “Mogu da neću. Ljubav nije nasilje”. Vulgarni komentari, upućeni devojkama, prihvatljivi su za svakog trećeg mladića i za svaku desetu devojku, pokazali su rezultati na terenu. Najveći otpor i najmanje razumevanja pokazuje se, očekivano, prema LGBT zajednici, pa tako čak svaki drugi mladić smatra da momak koji je zaljubljen u drugog momka treba da bude pretučen. Sa tom tvrdnjom se slaže tek svaka 25. devojčica, što dodatno pojačava utisak da su devojčice daleko manje tolerantne prema bilo kom vidu nasilnog ponašanja. U okviru kampanje „Mogu da neću. Ljubav nije nasilje“ Autonomni ženski centar u 10 gradova u Srbiji razgovara sa mladima, prvenstveno devojkama, o tome u kakvim se partnerskim odnosima nalaze, podstičući ih da razlikuju oblike nasilja i nauče kako da mu se suprotstave. „Na početku dolaze na radionice s ubeđenjem da sve znaju o nasilju, jer se u medijima dosta govori o tome. Međutim, vrlo brzo se ispostavi da ne umeju ni da prepoznaju sve oblike nasilja. Jedan od najjačih mitova je, na primer, stav da je devojka koja nosi usku majicu i mini suknju, sama kriva ako je muškarac napadne. Posebno je problematično što u to veruju čak i devojke, što nam pokazuje da i dalje treba mnogo rada kako bi se promenila ta patrijarhalna svest koja odgovornost za nasilje prebacuje na žrtvu“, kaže Sanja Pavlović. Grupe koje pohađaju ove radionice u 10 gradova u Srbiji prolaze i kroz obuku o javnom zagovaranju tako da, kasnije, mogu same da organizuju slične akcije i pomognu svojim vršnjakinjama i vršnjacima. Neke grupe su već uspešno organizovale i javne akcije, pa su tako devojke iz jedne srednje škole u Smederevskoj Palanci uspele da se izbore da, na delu puta do škole gde su često izložene dobacivanjima i seksualnom uznemiravanju, bude školski policajac, dok se druga grupa devojaka izborila da dobije ključ na svim vratima školskih toaleta, zbog čega se osećaju bezbednije i manje su izložene uznemiravanju i nasilju. AŽC će ove jeseni organizovati seriju radionica i na izabranim fakultetima u Srbiji kako bi studentkinje podstakao da prepoznaju forme seksualnog uznemiravanja, ali i kako bi se, u saradnji sa fakultetima, razvili interni akti o sprečavanju i kažnjavanju seksualnog uznemiravanja na ovim ustanovama. Kampanja „Mogu da neću. Ljubav nije nasilje“ deo je projekta „Nulta tolerancija na rodno zasnovano nasilje“ koju sprovodi AŽC, a podržava Fond UN za suzbijanje nasilja prema ženama i trajaće dve godine. Ovaj projekat je prvi u Srbiji kroz koji se direktno i otvoreno komunicira sa devojkama o tome u kakvim se partnerskim odnosima nalaze.   ***Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta „Nulta tolerancija na rodno zasnovano nasilje“ koji realizuje Autonomni ženski centar i u njemu je učestvovalo 415 mladih osoba iz 10 gradova u Srbiji..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

Bojimo za borbu protiv nasilja

u Kraljevu, 23.avgust 2017.

Bojimo za borbu protiv nasilja

Zajedno sa učenicama i učenicima Poljoprivredne i Medicinske škole iz Kraljeva, aktivistkinje Udruženja Fenomena organizovale su akciju „Bojimo za borbu protiv nasilja“. Pričali smo o oblicima nasilja, kvalitetnim partnerskim vezama i rešavali kviz o mitovima i činjenicama o nasilju. Osmišljavali smo kratke poruke u vezi sa nasiljem koje smo oslikavali na tablama preko stensila. Akcija je sprovedena u okviru kraljevačkog STREET ART festivala Kulturnog centra Ribnica, i stensili su bili deo izložbe o grafitima. Učestvovalo je 15 mladih, i prema njihovim rečima, akcija je bila poučna, a oslikavanje stensila najzabavniji deo.   [gallery ids="50,51,52,53,54,55,56,57,58,59"].
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

MOGU DA NEĆU

MOGU DA NEĆU

Palanačka gimnazija, na inicijativu učenica ove škole koje su prošle trodnevne radionice na projektu „Nulta tolerancija na rodno zasnovano nasilje“, od skoro ima ključeve u toaletima škole. Učenice su školske toalete prepoznale kao nedovoljno bezbedna mesta i, uz podršku Udruženja žena Femina, uputile zvaničan dopis direktoru sa molbom da to uredi. Na dan kada su brave postavljene, učenice su izvele i akciju u holu škole tokom koje su svojim vršnjakinjama i vršnjacima predstavile panoe sa porukama, fotografijama, posterima i medijskim tekstovima o nasilju prema ženama.Takođe su sa njima razgovarale o najčešćim predrasudama o nasilju i edukovale ih da prepoznaju nasilne obrasce u svojim partnerskim odnosima.Akciju je koordinirala Milena Đurđević, aktivistkinja Udruženja žena Femina..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

RECI I TI STOP NASILJU

U Kikindi / 19. jun 2017.

RECI I TI STOP NASILJU

„Zadovoljstvo, sreća, ispunjenost, sigurnost...“ osećanja su Kikinđanki i Kikinđana u kvalitetnim partnerskim odnosima, pokazala je akcija mladih „Reci i ti stop nasilju“ održana na gradskom trgu. Mlade srednjoškolke i srednjoškolci iz gimnazije „Dušan Vasiljev“ i srednje škole „Miloš Crnjanski“ iz ovog grada, privukli su pažnju svojih sugrađanki i sugrađana plakatom sa nacrtanim brodom u koji su meštani mogli da upisuju kako se osećaju u kvalitetnoj vezi. Pored toga, oni su delili papiriće u obliku srca sa ispisanim mitovima i činjenicama o nasilju, i predstavili kutiju „Ne budi ukalupljen/a“ u koju su simbolično bacani stereotipi o rodnim ulogama žena i muškaraca. Akcija je pokazala da predrasude o nasilju postoje i danas i da je ovaj vid akcije i razgovora sa ljudima potreban kako bi se to osvestilo. Akciju je koordinirala Ivana Nedin, vršnjačka edukatorka iz Centra za podršku ženama iz Kikinde. „Bilo mi je veliko zadovoljstvo i uživanje voditi radionicu i veoma mi je drago što smo izašli na ulicu da predstavimo svoje stavove i pokažemo šta smo naučili. Kikinđani su pohvalili naš cilj, što nam je dalo vetar u leđa da nastavimo sa sličnim akcijama. Ovo je samo početak!“, rekla je Ivana..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

ZNANJE KOJE PUNO ZNAČI

U Zrenjaninu / 05. jun 2017.

ZNANJE KOJE PUNO ZNAČI

U Kulturnom centru Zrenjanina, srednjoškolci i srednjoškolke su imali priliku da od svojih vršnjakinja čuju osnovne informacije na temu pola i roda, da se upoznaju sa krivičnim delima seksualno uznemiravanje i proganjanje, kao i da prodiskutuju o tome šta su znaci nasilnog partnerskog odnosa. Prezentaciju su održale učenice Ekonomsko-trgovinske škole iz ovog grada, Sara Svirčev, Dragana Čobanov, Valentina Tošić i Nevena Obradov, a publiku je činilo tridesetak njihovih vršnjakinja i vršnjaka. Publika je bila zainteresovana za temu, a neka od pitanja su bila zašto, kada govorimo o nasilju, najčešće mislimo na nasilje prema ženama i devojkama, kao i razjašnjenja pojedinih novih krivičnih dela. „Mislim da je posle ove prezentacije dosta njih naučilo nešto novo, pogotovo npr. činjenicu da silovanje može da se desi i u vezi, a ne samo od stranaca. To znanje nama mladima dosta znači“, objasnila je jedna od predavačica, Valentina Tošić. Akciju je koordinirala Dajana Bajić, vršnjačka edukatorka iz Zrenjaninskog edukativnog centra..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

-

NISI SAMA

U Smederevskoj Palanci / 20. maj 2017.

NISI SAMA

Tokom ulične akcije „Nisi sama“ učenice i učenici srednje škole „Žikica Damnjanović“ iz Smederevske Palanke su svojim sugrađankama i sugrađanima odglumili skečeve kroz koje su predstavili nasilne partnerske odnose, nakon kojih su odglumili odnose u kojima nema nasilja.  Ispred platna na kome su naslikali devojku koja je preživela nasilje uz natpis „Nisi sama“, poslali su poruku da nijedan vid nasilja ne sme biti tolerisan, kao i da je važno graditi i održavati zdrave partnerske odnose. Akciju je koordinirala Tamara Radunović, aktivistkinja Udruženja žena Femina..
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…

alt

NASILJE U
VEZAMA MLADIH

-

fenomen nasilja

Rodno zasnovano nasilje je upotreba bilo kog oblika nasilja (fizičkog, psihičkog, seksualnog...) nad nekom osobom samo zato što je određenog pola. Posledice nasilja mogu biti fizičke, seksuаlne ili psihološke povrede ili pаtnja. Pod nasiljem podrazumevamo i pretnje nasilnim delima, prisiljavanje ili oduzimanje slobode.

Istraživanja nam govore o tome da su žrtve nasilja u preko 90% slučajeva osobe ženskog pola, dok su nasilnici u preko 90% slučajeva muškarci . Zbog toga se rodno zasnovano nasilje najčešće izjednačava s muškim nasiljem prema ženama. Najučestaliji oblik rodno zasnovanog nasilja jeste nasilje u porodici, a u okviru porodice, najrasprostranjenije je partnersko nasilje. Vekovima unazad, nasilje u porodici i partnerskim vezama u potpunosti se tolerisalo. Smatralo se da ono, kao takvo, predstavlja privatnu stvar jedne porodice u koju država ne treba da se meša, i koju ta porodica, odnosno partneri treba sami da reše, bez obzira na posledice. Danas, svaki vid nasilja smatra se zločinom , te je kao takvo, nasilje zabranjeno ponašanje, a svako rodno zasnovano nasilje je kršenje ženskih ljudskih prava i pokazatelj neravnopravnog statusa žena u društvu.

Zašto dolazi do nasilja?

Nasilje je instrument kojim se osigurava dominacija i moć. To je primer zloupotrebe moći jednog pola nad drugim polom. Nasilje je izbor koji nasilnik čini da bi zadobio moć i kontrolu . Dakle, nasilje u porodici ili partnerskoj vezi nije posledica alkoholizma, poremećaja, „loše naravi“, besa ili slično, što se obično misli, već je to svesna i namerna aktivnost kojom nasilnik pokušava da održi i demonstrira moć.

NASILJE JE ZLOUPOTREBA MOĆI SA CILJEM DA SE USPOSTAVI KONTROLA.

Nasilje u partnerskim odnosima među mladima najčešće ima vrlo slične karakteristike kao i nasilje koje se dešava među odraslim osobama koje su u partnerskoj vezi.

Nasilje je pojava kod koje jedan član veze želi nametnuti dominaciju u vezi i čini sve što je potrebno da bi postigao svoj cilj. (ž, 17 godina)
Npr. dečko subotom uveče izađe u grad, a devojci kaže da ona ostane kod kuće, jer on ide da pije sa svojim prijateljima. (m, 18 godina)
Moraš da mu polažeš račune i stalno da mu se javljaš. (ž, 18 godina)

NASILJE SE MOŽE DESITI SVUGDE, NA BILO KOM MESTU, U GRADU ILI SELU, NA ULICI ILI KOD KUĆE, U BILO KOJE DOBA DANA ILI NOĆI, BILO KOME.

VRSTE NASILJA

PSIHIČKO NASILJE

Psihičko nasilje je kada neko nekog vređa, psuje, ismeva, kada neko nekom preti. Svaki put kada čujete da je neko nekog nazvao npr. „glupane”, taj neko je izvršio nasilje. Vikanje, neprestano kritikovanje, ponižavanje, optuživanje, zastrašivanje, uskraćivanje prava, pretnje samoubistvom („ubiću se ako me ostaviš!”), širenje glasina (ogovaranje), ljubomorne scene (blamiranje), kada neko pretresa vaše stvari, prisluškuje vaše razgovore, čita vaše dokumente (poruke, mejlove) - sve je to psihičko nasilje. Deluje kao da je manje strašno od bilo kog drugog nasilja, ali i psihičko nasilje ostavlja posledice! Osoba koju stalno vređaju, ismevaju, ogovaraju (a svi smo mi bili barem jednom u toj situaciji) ne oseća se prijatno i može imati dugoročne posledice.

Kada govori i ismeva vaše intimne trenutke drugim prijateljima. (ž, 18)
Npr. ako ti se dečko ruga, ismeva pred društvom, govori ti da si glupa i ružna... koristi pogrdna imena ili viče na tebe. (ž, 18)

Socijalna izolacija je kada nekome ograničimo kretanje, zabranimo mu da se sa nekim druži, da priča telefonom ili komunicira preko interneta, kada ga stalno kontrolišemo ili mu namerno ne prenesimo poruke od drugih ljudi. Možda vam zvuči čudno zašto neko ovo radi nekome, ali odgovor je u težnji za održanjem moći, a lakše je kontrolisati nekoga ko nema prijatelja, u lošim kontaktima je s porodicom i sl. Šta će ti prijatelji, samo te iskorišćavaju, dovoljan/na sam ti samo ja. Biraj - društvo ili ja - bili bi neki primeri socijalne izolacije.

Svaki način ograničavanja u tvojoj slobodi. Npr: druženje sa prijateljima, razgovor sa drugim ljudima. (ž, 17)

Proganjanje je uznemiravanje koje se ponavlja, a često dovodi do fizičkog i seksualnog nasilja (npr. stalno zvanje telefonom, slanje SMS poruka, praćenje).

FIZIČKO NASILJE

Kada neko kaže „nasilje“, svi prvo pomislimo na fizičko nasilje, na batine, udaranje, šamaranje, guranje, vezivanje, zaključavanje, pucanje iz vatrenog oružija, ili povređivanje nožem i drugim predmetima. Pored toga, fizičko nasilje je i čupanje za kosu, nanošenje opekotina (npr. peglom, cigaretom), ali i uskraćivanje osnovih potreba (za hranom, vodom, snom). Težinа povredа vаrirа od minimаlnih do ozbiljnih (prelomi, podlivi, modrice), trаjnih povredа i smrti.

EKONOMSKO NASILJE

Ekonomsko nasilje je oduzimanje imovine (patika, novca, mobilnih telefona), nedovoljno davanje novca za život (npr. uskraćivanje novca za hranu), uništavanje imovine (npr. lomljenje nameštaja, cepanje garderobe), nejednаka dostupnost zаjedničkim sredstvimа, uskrаćivаnje ili kontrolisаnje pristupа novcu, sprečаvаnje zаpošljаvаnjа ili obrаzovаnjа i stručnog nаpredovаnjа ženi od strane muža, ili ćerkama od strane oca, uskrаćivаnje prаvа nа vlаsništvo, prisiljаvаnje dа se odrekne vlаsništvа ili dа trаži vlаsništvo kojeg se odreklа/nаmerаvаlа dа se odrekne, prodаja stvаri bez sаglаsnosti vlаsnikа/ce, prodаja stvari i imovine pod prinudom.

SEKSUALNO NASILJE

Mnogi misle da je seksualno nasilje samo čin silovanja. Silovanje ili pokušaj silovanja jeste seksualno nasilje i verovatno njegov najlakše prepoznatljiv oblik, ali ne i jedini. Seksualno nasilje je opšti naziv za brojne oblike seksualnog ponašanja za koje je karakteristično da se odvijaju bez pristanka, odnosno iznuđeni su primenom sile, pretnje, manipulacije. Seksualnim nasiljem smatra se i: silovanje u braku ili vezi (seksualni čin bez pristanka žene - čak i u vezama žene mogu reći ne, jer možda nisu rapoložene za seksualni odnos tog momenta), seksualno uznemiravanje, neželjeni seksualni predlozi, zahtevanje seksualnih usluga u zamenu za nešto drugo, seksualno zlostavljanje dece, prisila na brak, komentari koji imaju seksualno značenje, dodirivanje bez pristanka (npr. podizanje suknji devojčicama u školi, ili dodirivanje u javnom prevozu). Čak i provera da li je devojka devica jeste seksualno nasilje, kao i neželjeno izlaganje pornografiji ili prostutucija.

*Seksualno nasilje je svaki kontakt (verbalni, fizički) koji ima seksualno značenje i pozadinu, a NE PRIJA VAM!

Svaka devojka ima pravo da povuče granicu na bilo kom stepenu intimnosti, jer je reč o njenom telu koje niko nema pravo da kontroliše. Onaj koji prelazi granicu narušava njena prava. Svaka devojka ima pravo da jasno pokaže i odlučno odbije sve što joj ne odgovara, jer prisiljavanje na seks jeste oblik zlostavljanja, to jest silovanje.

*Zapamti: Kada devojka kaže NE, to znači NE!

Seksualno nasilje nema nikakve veze s ljubavnim odnosom, sa željom ili užitkom; to je nametanje muškaraca ženama, bez njihove želje. Sve devojčice/devojke se sigurno dobro sećaju perioda iz osnovne škole kada su dečaci/momci pokušavali da im podignu suknju, ili da ih dodirnu po intimnim delovima. Mada je vrlo verovatno da u tom momentu niko ne shvata pravo značenje takvog čina, isto tako je verovatno da se nijedna devojčica tada nije osećala dobro i prijatno. Svaka devojka koja često putuje gradskim prevozom ili u prenatrpanim vozovima, imala je bar jednom neprijatnu situaciju da se neki muškarac, obično stariji, naslanja na nju sa seksualnim značenjem, i da se ona ne oseća prijatno, a da ne zna kako da reaguje. Takođe, svaka devojka koja je prošla pored nekog gradilišta čula je nepristojne komentare, ponude, dobacivanja i, verovali ili ne, osećala se kao objekat. Mnogi oblici seksualnog nasilja se tretiraju kao nevažni i društveno prihvatljivi, te ih je zbog toga vrlo često teško prepoznati. Jedan od glavnih problema u prepoznavanju seksualnog uznemiravanja jeste taj što nam društvo stalno poručuje da su to ponašanja koja su sastavni deo flerta ili zavođenja koja su uobičajena i dobrodošla. Pri tom se zaboravlja kako su za osobu koja ih doživljava neželjena i nametnuta, najčešće od osobe koja ima više moći i uticaja.

Seksualno uznemiravanje nije flertovanje , ali zadirkivanje sa seksualnim značenjem jeste seksualno uznemiravanje! Flertovanje je željeno, uzajamno, zabavno i pruža dobar osećaj, dok je seksualno uznemiravanje neželjeno, jednostrano, neugodno, vređa osobu, izaziva osećaj nesigurnosti i neravnopravnosti. Od svih oblika seksualnog nasilja, koji su sami po sebi tabu, najveći tabu je incest - seksualne radnje (silovanje, navođenje na seksualne odnose, dodirivanje i sl.) nad decom od strane njihovih rođaka, očeva, deda, ujaka, očuha (starije osobe od autoriteta u koju deca imaju poverenja).

KO MOŽE BITI ŽRTVA, A KO NASILNIK?

Svaka osoba može postati žrtva nasilja, bez obzira na socijalno-ekonomski status, nacionalnu i rasnu pripadnost, nivo obrazovanja, godine života.

Ipak, nasilju su najčešće izložene osobe koje su u podređenom položaju – ukoliko govorimo o partnerskim vezama između muškaraca i žena, žene su te koje su češće žrtve nasilja (bez obzira na to da li su visokoobrazovane, ekonomski nezavisne, ili javne ličnosti); ukoliko govorimo generalno, onda mislimo na sve one ranjive društvene grupe – decu, osobe sa invaliditetom, Rome i Romkinje, osobe istopolne seksualne orijentacije.

Pogrešno je verovanje da žrtva želi da bude žrtva, tj. da želi da trpi nasilje, da ga izaziva, da su žrtve same krive za to što im se dešava.

Isto tako, svako može biti nasilnik, iako se najčešće pogrešno smatra da su nasilnici osobe sa psihijatrijskom dijagnozom, alkoholičari, korisnici narkotika i osobe niskog obrazovnog nivoa. Istina je da nasilnici mogu biti tihi, povučeni, ljubazni i obrazovani muškarci – osobe koje na izgled ne možemo prepoznati i za koje nikada ne bismo rekli da mogu biti nasilni. Oni mogu biti društveno prilagođeni i nevidljivi, a nasilni su u svojim porodicama, iza zatvorenih vrata.

Nasilnici su uglavnom osobe koje su poznate žrtvama i koje imaju bliski odnos sa njima.

Nasilne mogu biti i žene, iako se to dešava u znatno ređem broju slučajeva. Takođe, deca mogu biti nasilna, jedni prema drugima (vršnjačko nasilje), ili u prema svojim roditeljima, najčešće u tinejdžerskom dobu ili kao odgovor na pretrpljeno nasilje u detinjstvu, ali i u starijem dobu kada zanemaruju svoje roditelje, posebno stare i bolesne.

KAKO PREPOZNATI NASILNIKA?

LJUBOMORA

Na početku veze, zlostavljač-nasilnik će uvek govoriti da je ljubomora dokaz ljubavi. Međutim, treba imati na umu da ljubomora nema veze sa ljubavlju i da ona predstavlja znak nesigurnosti, posesivnosti i kontrole. Osoba koja vrši nasilje će ti prigovarati s kim razgovaraš i na koji način to činiš. Optuživaće te da sa svima flertuješ, samo da bi ga napravila ljubomornim.

KONTROLA

U početku, nasilnik će reći da takvo ponašanje dolazi iz brige o tvojoj sigurnosti i da je za tebe važno da koristiš vreme pametno i da donosiš mudre odluke. Zlostavljač će se ljutiti ako kasno dolaziš kući; on te može detaljno ispitivati o tome gde si prošla ili s kim si razgovarala. Zatim će konstantno kontrolisati s kim se družiš i koliko provodiš vremena s porodicom i prijateljima. Želeće da u svakom trenutku zna gde si, s kim si i šta radiš. Ovakvo ponašanje može da se pogorša, pa ti neće biti dozvoljeno da donosiš bilo kakve odluke - od toga koje piće ćeš u kafiću naručiti, do toga šta je prikladno da obučeš, da li ćeš izaći u grad ili ne. Ovo može ići i dalje, pa te može progoniti, pratiti ili tražiti od prijatelja da paze na tebe, da konstantno motre na tebe.

MANIPULACIJA

Mnoge osobe koje su preživele nasilje u porodici su poznavale svog partnera manje od šest meseci pre nego što su počele s njim da žive. Zlostavljač je često slatkorečiv i obično govori da si ti jedina osoba za njega i da nikad nikog nije voleo tako kao tebe.

IZOLACIJA

Zlostavljač će pokušati da te izoluje od porodice, prijatelja. Optuživaće osobe koje su ti bliske, govoriti da ti one samo donose probleme i ubeđivaće te da ne treba da im posvećuješ vreme ili da se družiš s njima.

KRIVICA

Nasilnik će pokušavati da te okrivi za sve što ga tišti i što mu krene naopako. Reći će da si ti kriva za sve loše što mu se dešava. Takođe će te optuživati i govoriti da ga povređuješ ukoliko ne radiš onako kako on kaže. Takvim izjavama on pokušava da manipuliše tobom.

HIPERSENZITIVNOST

Zlostavljač se jako lako vređa i pri najmanjim sitnicama. Zato što se oseća povređeno, smatra da mu to daje pravo da se ponaša nasilnički kako bi iskazao nepravdu koja mu se desila.

OKRUTNOST PREMA ŽIVOTINJAMA
ILI DECI

Osoba koja vrši nasilje često može da kažnjava životinje ili kućne ljubimce na brutalan način, ne razmišljajući o njihovom bolu ili patnji. Takođe, nasilnik može da očekuje od dece da rade nešto za šta ona nisu sposobna, kao i da ih zadirkuje izaziva, sve dok ona ne počnu da plaču.

PRISILA NA SEKS

Zlostavljač može da te prisiljava ili ucenjuje da imaš seksualni odnos s njim iako to ne želiš. Takođe, on može da bude nasilan u seksualnom odnosu i da ti radi stvari koje ti ne prijaju. Ponekad može insistirati na seksualnom odnosu dok spavaš, ili si bolesna, umorna, ne razmišljajući o tvojim potrebama i željama. Insistiranje na seksu često dolazi i posle fizičkog napada kao znak pomirenja.

JEDNA OSOBA, DVE LIČNOSTI

Jednog minuta nasilnik je dobro raspoložen, a već drugog te vređa ili upotrebljava fizičku silu. Ti si zbunjena i pitaš se kako je to moguće da se jedna te ista osoba ponaša na dva potpuno različita načina. Važno je shvatiti da tu nije reč o mentalnom poremećaju ili nečem sličnom, nego da osoba manifestacijom ovakvih ponašanja uspostavlja kontrolu i demonstrira moć.

RAZBIJANJE I UDARANJE

Takvo ponašanje se koristi kao kazna i kao oruđe za izazivanje straha. Nasilnik će odabrati posebne predmete koji su tebi važni i pokušaće da ih uništi. Pored toga, osoba često udara o sto, razbija predmete na koje naiđe, lupa vratima i baca predmete.

REŠITE
SE
PREDRASUDA

alt
alt

MIT:
Silovatelji su
nepoznati manijaci
u mračnim ulicama.

Da
Ne

MIT:
Ponekad je žrtva
sama kriva za
seksualno nasilje.

Da
Ne

MIT:
Žrtve silovanja su
najčešće mlade i
privlačne devojke.

Da
Ne

MIT:
Alkohol i zloupotreba
droga su stvarni
uzroci nasilja.

Da
Ne

MIT:
Žene su jednako
nasilne kao i muškarci.

Da
Ne

MIT:
Muškarci koji su
nasilni mogu sami
sebi da pomognu.

Da
Ne

MIT:
Kada devojka ili žena
kaže „Ne“ dok je partner miluje, ona najčešće
misli „Da“.

Da
Ne

MIT:
Ako žrtva napusti
zlostavljača, nasilje
će prestati.

Da
Ne

MIT:
Muškarci ne mogu
biti žrtve seksualnog nasilja.

Da
Ne

MIT:
Seksualni odnos sa suprugom/devojkom,
ako to ona ne želi,
ipak nije silovanje.

Da
Ne

MIT:
Sve devojke i žene
vole kad se za njima zviždi.

Da
Ne

Vrlo često su silovatelji partneri, prijatelji, rođaci, poznanici ili komšije. Silovanje se često događa u kući ili poznatom prostoru i unapred je isplanirano. Silovanje je silovanje, bez obzira na odnos žrtve i počinitelja (može da se dogodi i u braku između supružnika).Većina učinilaca su poznate osobe. U razdoblju adolescencije učinioci su u 70% slučajeva partneri ili bivši partneri.

Nasilje nikad nije krivica žrtve, bez obzira na način odevanja, noćne izlaske ili ponašanje. Niko ne želi da bude silovan. Odgovornost i krivica je uvek na učiniocu.

Svaka žena može biti silovana bez obzira na njen fizički izgled, starost, način oblačenja ili način ponašanja. Seksualno nasilje je čin moći i potrebe za kontrolom i nema veze sa seksualnom privlačnošću, a silovatelji biraju žrtve nad kojima imaju moć.

To nisu uzroci nasilja, jer nasilje se javlja i kada ne postoje ovi faktori. Nasilne osobe su nasilne i bez obzira da li su pijani ili drogirani, ali društveno je prihvatljivo okriviti alkohol i drogu za nasilno ponašanje. Time se skida odgovornost sa nasilnika. Postoji mnogo osoba koje piju ili se drogiraju, a nisu nasilne, kao i mnogo nasilnika koji ne konzumiraju alkohol niti psihoaktivne supstance.

Muškarci su značajno češće učinioci nasilja. Naime, i žene i muškarci mogu biti agresivni, ali žene čine znatno manje nasilja nego muškaraci. Muškarci će češće pokazivati fizičku agresiju i znatno češće će biti počinioci teških fizičkih napada, kao i napada seksualne prirode. Žene će često biti nasilne samo u situacijama sopstvene samoodbrane. Takođe, statistike kažu da 90% žrtava nasilja u partnerskim odnosima čine žene, dok 90% nasilnika čine muškarci.

Nasilni muškarci mogu uspostaviti kontrolu nad svojim ponašanjem, ali im je za to potrebna stručna pomoć. Oni najpre moraju da prihvate odgovornost za nasilno ponašanje (što se ne dešava tako često). Nasilno ponašanje je neodgovarajući način nošenja sa stresom, besom, strahom i frustracijama. Ukoliko ne mogu sami da kontrolišu svoje ponašanje, onda to mora da učini sistem tj. država (kontrola, restrikcija ili sankcija).

Kad god žena kaže „Ne“, ona to radi iz osećaja nesigurnosti ili nepoverenja. „Ne“ uvek znači „ne“. Ukoliko je muškarac nesiguran oko toga šta ona misli, treba da je pita i sačeka njen pristanak za sve dalje radnje.

Nasilje ne prestaje napuštanjem partnera. Ovaj mit u osnovi sadrži uverenje da žena ima kontrolu nad nasiljem koje trpi, te ukoliko želi da ono prestane, može samo „napustiti“ zlostavljača što pretpostavlja njenu odgovornost u čitavoj situaciji. Žene nemaju dovoljno podrške u društvu kada žele da okončaju nasilan odnos. Sa druge strane, napuštanje nasilnika predstavlja ozbiljan okidač za eskalaciju nasilja. Najčešći slučajevi femicida (ubistva žena samo zato što su žene) u partnerskim relacijama dešavaju se baš onda kada žena odluči da napusti nasilnika – on tada shvata da gubi kontrolu nad njom i čini sve da je povrati. Takođe je nakon napuštanja nasilnog partnera vrlo izraženo proganjanje, o čemu će više reči biti u delu sa zakonima.

Muškarci mogu biti žrtve seksualnog nasilja. Prema novijim podacima 1 od 9 muškaraca u životu doživi neko neželjeno ili prisilno seksualno iskustvo. U tim slučajevima počinitelji su takođe, većinom muškarci.

Prisiljavanje žene na seksualan odnos protiv njene volje je silovanje, bez obzira na tip odnosa u kome se silovatelj i žrtva nalaze. Silovanje se događa u 7-12% brakova.

Većina devojaka i žene ne voli kada se za njima zviždi ili dovikuje na ulici. U tim situacijama, one najčešće osećaju strah, bespomoćnost, bes, osećaju se poniženo i kao „objekti“. Zviždanje i dovikivanje na ulici, pogotovo ukoliko ima seksualno značenje, predstavlja seksualno uznemiravanje i kažnjivo je zakonom.

-

KRUGOVI NASILJA

Sva ova ponašanja su opisana u tzv. Krugu nasilja koji je napravljen na osnovu iskustava žena koje su preživele nasilje. Točak nasilja pokazuje u svom centru cilj svakog nasilnog ponašanja, a to je demonstracija moći i uspostavljanje kontrole nad osobom koja trpi nasilje.

Nasilnik pokazuje različite obrasce ponašanja koji polaze od ponižavajućih komentara, grubih šala, preko ekonomske eksploatacije, udaranja i šutiranja, manipulacije decom, izolacije, do seksualnog zlostavljanja, davljenja, sakaćenja i ubistva. Strategije/taktike kojima se nasilnik služi da bi postigao cilj mogu biti korišćene pojedinačno ili u kombinaciji. To ne znači da se sve taktike koriste istovremeno ili da svaki nasilnik koristi sve navedene taktike. Izbor, načini primene, intenzitet i učestalost zavise od procene nasilnika koja će taktika ili njihova kombinacija dovesti do željenog cilja.

KRUG NASILJA
MOĆ I KONTROLA
U PARTNERSKOM ODNOSU

Adaptirano prema
Pence and Paymar
1986.

KRUG
RAVNOPRAVNOSTI
KOJI OPISUJE
NENASILNE ODNOSE

Adaptirano prema Pence and Paymar 1986

PROVERI SVOJU VEZU

alt alt

Tvoj mladić/tvoja devojka:

  1. Dovodi te u neugodne
    situacije, omalovažava
    i ismeva pred drugima.
    Da
    Ne
  2. Krivi tebe kada s tobom ne
    postupa dobro, govori ti da si to
    sama tražila.
    Da
    Ne
  3. Pokušava da te nagovori na nešto
    ili izaziva osećaj krivice kod tebe
    govoreći „Da me stvarno voliš,
    ti bi...“
    Da
    Ne
  4. Odbija da koristite zaštitu
    tokom seksualnog odnosa,
    iako ti to želiš.
    Da
    Ne
  5. Kritikuje te, ponižava ili viče na
    tebe za sitnice.
    Da
    Ne
  6. Udara te.
    Da
    Ne
  7. Ponekad ti lupi šamar kada se
    iznervira.
    Da
    Ne
  8. Ponaša se ljubomorno.
    Da
    Ne
  9. U svakom trenutku zna kuda se
    krećeš i gde se nalaziš.
    Da
    Ne
  10. Brani ti da se viđaš sa
    drugarima i muškim
    poznanicima.
    Da
    Ne
  11. Ograničava ti da se viđaš sa
    prijateljicama i porodicom.
    Da
    Ne
  12. Uništava stvari do kojih
    ti je stalo.
    Da
    Ne
  13. Prisiljava te na seksualni odnos
    Da
    Ne
  14. Radi stvari koje kriješ od
    prijatelja ili porodice jer
    „ne bi razumeli“ i jer
    „obično nije takav“.
    Da
    Ne
  15. Proverava tvoj telefon, imejl,
    Facebook profil, novčanik, ili bilo
    šta drugo bez dozvole.
    Da
    Ne
  16. Optužuje te da si kriva za
    sve što se desi, čak i za stvari
    koje on uradi.
    Da
    Ne
  17. Lažno te optužuje, naročito za
    laganje ili prevaru.
    Da
    Ne
  18. Ponaša se neočekivano dobro
    nakon velike svađe i obećava da
    se neće ponoviti.
    Da
    Ne
  19. Pokušava da kontroliše stvari
    koje bi trebalo da su tvoj izbor,
    poput toga šta oblačiš, jedeš,
    sa kim i gde izlaziš.
    Da
    Ne
  20. Govori ti da te niko drugi ne
    može voleti, ili da nikad ne bi
    našla nikog drugog.
    Da
    Ne
  21. Preti ti nasiljem,
    čak i kroz šalu.
    Da
    Ne
  22. Preti da će povrediti sebe
    ili nekog drugog ukoliko
    ga ostaviš.
    Da
    Ne

Ti:

  1. Plašiš se svog partnera.
    Da
    Ne
  2. Izbegavaš određene teme za
    razgovor samo da ne bi naljutila
    svog momka.
    Da
    Ne
  3. Osećaš da ništa ne možeš
    učiniti kako treba.
    Da
    Ne
  4. Veruješ da si zaslužila da se on
    ponaša loše prema tebi.
    Da
    Ne
  5. Osećaš se emotivno prazno ili
    bespomoćno.
    Da
    Ne
-

PROVERI SVOJU VEZU

Rezultat

Drago nam je da ti kažemo da se nalaziš u nenasilnoj, kvalitetnoj vezi! Samo tako nastavite! :)

-

PROVERI SVOJU VEZU

Rezultat

Veza u kojoj se nalaziš je dosta kvalitetna, ali sadrži neke od nasilnih obrazaca. Pozivamo te da, zajedno sa svojim partnerom, pogledaš Krug ravnopravnosti kako biste zajedno razmotrili kako da je učinite kvalitetnijom i predupredili nasilne obrasce.

-

PROVERI SVOJU VEZU

Rezultat

Veza u kojoj se nalaziš sadrži nasilne obrasce. Pozivamo te da, zajedno sa svojim partnerom, pogledaš Krug ravnopravnosti kako biste zajedno razmotrili kako da je učinite kvalitetnijom i predupredili nasilne obrasce. Ukoliko zajednički razgovor ne urodi plodom, razmisli da li želiš da ostaneš u takvoj vezi.

-

KOGA SE TIČE?

AKO SAM ŽRTVA

alt

Ukoliko se već neko vreme osećaš loše u vezi sa svojim dečkom (devojkom), bilo da su vaše svađe izmakle kontroli, bilo da ti tvoj partner nanosi emocionalnu ili fizičku bol, treba da znaš da to što ti se događa nisu uobičajene „dečje svađe“ koje će proći. Postupanje tvog partnera predstavlja svojevrsni „obrazac ponašanja“ koji je on usvojio i koji će koristiti i u svojim budućim vezama i braku.

*Zapamti: Bilo koji oblik nasilja u vezi je neprihvatljiv!

Činjenica je da nasilne epizode u vezi postaju sve češće i brutalnije i koliko se god ti trudio/la da udovoljiš svom partneru/ki i da se ponašaš onako kako on/ona zahteva od tebe, nasilje neće prestati!

*Nasilje se ne sme tolerisati, već mu se treba suprotstaviti! Svako ima pravo na život bez nasilja!

Ponekad kada se nalazimo u nasilnoj vezi osećamo sramotu da se bilo kome poverimo u pogledu nasilja koje trpimo. Osećamo se krivima zbog toga što smo izabrali/e takve partnere/ ke, sramota nas je što smo to sebi dozvolili/e. Međutim, mi ne možemo biti odgovorni za nasilno ponašanje svojih partnera/ki, jer ponašati se nasilno jeste izbor druge osobe za koji mi ne snosimo nikakvu odgovornost. Stoga, važno je pronaći bar jednu osobu s kojom možeš da razgovaraš o svojim strahovima i osećanjima, i koja će te podržati u tvojoj odluci da prekineš nasilnu vezu, te da preduzmeš određene mere kako bi nasilje zauvek prestalo.

U tinejdžerskim godinama potrebna nam je podrška neke „odrasle osobe“ koja će da, ukoliko je to potrebno, angažuje neke od institucija koje nam mogu pružiti potrebnu pomoć za izlazak iz nasilja. Odrasle osobe od poverenja mogu biti roditelji, rođaci, susedi, profesori, brat, sestra, školski psiholog, pedagog ili bilo koja druga osoba kojoj verujemo i koja nam prija.

Iako ti može biti nelagodno da razgovaraš s nekom starijom osobom o svojoj vezi, seti se da takav razgovor može biti višestruko koristan, budući da osobe starije od nas imaju više životnog iskustva i da su kompetentnije od naših vršnjaka da nam daju adekvatan savet.

Ovo može pomoći:

  • Izaberi pravi trenutak i mesto. Najbolje je da to bude mesto na kome vas niko i ništa neće ometati u razgovoru (ili bar mesto gde će biti najmanje odvlačenja pažnje). Možete otići i na neko „neutralno“ mesto (npr. kafić).
  • Podeli sve svoje brige i strahove. Ti nisi kriv/a za nasilje koje se dogodilo!
  • Zamoli svog sagovornika/svoju sagovornicu da se posavetuje sa stručnom osobom u nekoj od institucija (škola, centar za socijalni rad, policija) o merama koje možete da preduzmete, te o kvalitetnijoj podršci i pomoći koja ti može biti pružena u izlasku iz nasilne veze.

Ukoliko osećaš da ne postoji nijedna „starija“ osoba s kojom bi mogla da porazgovaraš o nasilju koje trpiš, možeš se obratiti nekoj od organizacija koje se bave podrškom žrtvama nasilja (SOS telefoni) ili institucija s područja opštine u kojoj živiš.

*Nasilje je KRIVIČNO DELO, a za izvršioca nasilja predviđene su zatvorske kazne.

Takođe, pozivamo te da pogledaš stranicu o nadležnostima različitih institucija kojima se možeš obratiti.

AKO JE MOJA DRUGARICA ŽRTVA

alt

Ako je tvoja prijateljica žrtva nasilja u vezi, ona se verovatno oseća veoma nesrećno i izolovano. U takvoj situaciji treba joj dati do znanja da smo na raspolaganju ukoliko želi da razgovara i da smo za nju zabrinuti. Važno je osobu pažljivo saslušati, ali bez optuživanja i procenjivanja. Budi joj podrška i objasni zašto si zabrinut/a, da se osećaš loše kada je partner vređa, da si primetio/la da je depresivna i sl. Daj joj do znanja da ti se nasilno ponašaje koje se događa, a koje si primetio/la, ne sviđa i da ona nije odgovorna za nasilno ponašanje svog partnera.

*Razumevanje i briga biće ono što je najvažnije ženi koja je preživela nasilje!

Ako vam se obrati prijateljica/poznanica koja je preživela nasilje...

  • Veruj joj! Ona računa na tebe.
  • • Ne umanjuj ono što je preživela – nemoj joj govoriti da to što se desilo „nije tako strašno“ jer svaka osoba može na svoj način doživeti ono što joj se desilo.
  • Slušaj je. Stavi joj do znanje da si joj na raspolaganju ako si joj potrebna/an. Međutim, nemoj pitati za detalje onoga što joj se desilo i ne pokazuj radoznalost za detalje. Ona će sama reći ono što ona želi da ti znaš, onda kad bude spremna da govori o tome.
  • Pitaj je postoji li nešto što ti možeš uraditi za nju.
  • • Stavi joj do znanja da to što se desilo nije njena krivica. Mnoge žrtve nasilja okrivljuju sebe. Osnaži je u uverenju da ona nije zaslužilia to što joj se dogodilo. Nasilnik je kriv.
  • Ukoliko imaš mogućnosti, ponudi joj zaštitu i sigurno mesto gde može da ostane. Ponudi joj da ostaneš u njenom domu, ako se tako bolje oseća. Zapamti, izbor je njen.
  • • Predložite joj da nazove neku od ženskih organizacija koje pružaju uslugu SOS telefona. Konsultantkinja može sa njom porazgovarati o njenim potrebama i mogućnostima.
  • Odvoj svoja osećanja i potrebe od njenih osećanja i potreba. Važno je da ne pokušaš da „preuzmeš stvar u svoje ruke“. Dozvoli joj da ima kontrolu nad svojim životom.
  • Razgovarajte o mogućnostima – prijavljivanje roditeljima, policiji ili nekim drugim institucijama.
  • • Ako vam osoba do koje vam je stalo kaže da je preživela nasilje (bilo da se to dogodilo nedavno ili pre nekoliko godina) važno je da joj kažete: „Žao mi je što ti se to dogodilo. Ja sam tu ako sam ti potreban/a – u bilo koje doba“.

Bez obzira na reakcije bliskih osoba, žena koja je preživela nasilje mora prvenstveno da brine o sebi. Ona može da razume osećanja bliskih osoba, ali ona nije dužna da se bavi njihovim problemima, dok istovremeno pokušava da se izbori sa svojim iskustvom.

Pogledaj i neke od najčešćih mitova i činjenica o nasilju, kako bi bila/o što spremnija/i za razgovor.

AKO JE MOJ DRUG NASILNIK

alt

U ovakvoj situaciji treba se pripremiti na to da će tvoj prijatelj poricati da je učinio išta loše i da jednostavno neće pridavati preveliki značaj onome što se dogodilo. I nama kao prijateljima može biti teško da poverujemo da nam je prijatelj nasilan. Razgovarati s prijateljem koji se ponaša nasilno nije jednostavno, ali svakako predstavlja čin pravog prijateljstva.

Kada razgovaramo s takvom osobom važno je da imamo na umu par stvari koje nam mogu pomoći:

  • objasni konkretno šta si video/la i kao si se pri tom osećao/la
  • daj mu do znanja da nećeš biti samo posmatrač i da se ne može dozvoliti da se takvo ponašanje nastavi i u budućnosti
  • pobrini se, koliko je to moguće, da mu staviš do znanja da je samo on odgovoran za svoje ponašanje i posledice svog ponašanja, te da je u velikom problemu, jer nasilno ponašanje predstavlja krivično delo
  • pomozi mu da potraži stručnu pomoć, da porazgovara sa nekim od profesora/ki u školi, školskim psihologom, pedagogom ili bilo kojom „odraslom“ osobom u koju ima poverenja i ponudi se da mu budeš podrška u traženju pomoći.
*Zapamti: Samo od snage i volje osobe zavisi da li će uspeti da promeni svoje nasilno ponašanje.

KOME SE OBRATITI?

alt

U nastavku nudimo pregled nadležnosti institucija kojima se možeš obratiti ukoliko ti ili neko tebi blizak preživljava nasilje.

POLICIJA

  • izlazi na lice mesta, interveniše
  • upozorava nasilnika, prikuplja dokaze, privodi nasilnika
  • pokreće krivični i prekršajni postupak protiv nasilnika
  • preduzima istražne radnje i mere za zaštitu oštećenih i svedoka
  • opšti broj za prijavu: 192

CENTAR ZA SOCIJALNI RAD:

  • prikuplja informacije o nasilnom događaju, istoriji zlostavljanja, procenjuje stepen ugroženosti
  • preduzima sve mere iz oblasti socijalne i porodično-pravne zaštite, nadzire vršenje roditeljskog prava
  • informiše o zakonskim propisima i nadležnostima institucija, upućuje i posreduje kod drugih organizacija
  • po službenoj dužnosti prijavljuje nasilje policiji ili tužilaštvu
  • daje mišljenje sudu o celishodnosti mera zaštite od nasilja
  • decu, žrtve nasilja, oduzima od roditelja, obezbeđuje smeštaj, pokreće postupak za lišavanje ili ograničavanje roditeljskog prava
  • spisak centara za socijalni rad sa kontaktima dostupan

ZDRAVSTVENE USTANOVE:

  • saniraju povrede
  • dokumentuju povrede, upućuju na specijalističke preglede
  • prijavljuju nasilje policiji i/ili tužilaštvu
  • broj hitne pomoći: 194

ŠKOLA:

  • svaka osoba u školi koja ima saznanja o nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju, dužna je da reaguje (da zaustavi nasilje, pozove pomoć, konsultuje se s timom za zaštitu od nasilja, psihologom, pedagogom)
  • informiše nadležne službe (policija, zdravstvene ustanove)
  • preduzima zaštitne mere prema žrtvi nasilja
  • ima obavezu da formira tim za zaštitu dece/učenika od nasilja - tim učestvuje u obuci za zaštitu dece od nasilja, pruža informacije, pravi program zaštite učenika od nasilja, procenjuje nivo rizika od nasilja, prati efekte preduzetih zaštitnih mera, prikuplja dokumentaciju i evidentira slučajeve nasilja.

NEVLADINE ORGANIZACIJE:

-

ZA RODITELJE

  • ŠTA JE NASILJE U PORODICI?
  • KAKO NASILJE U PORODICI UTIČE NA DECU?
  • ŠTA JE NASILJE U VEZAMA MLADIH?
  • NA ŠTA DA OBRATIM PAŽNJU AKO POSUMNJAM DA JE MOJE DETE U NASILNOJ VEZI?

    Nasilje u vezama mladih je obrazac nasilnog ponašanja koje je usmereno protiv partnera/partnerke u vezi. Nasilje ne mora biti fizičko: može imati različite oblike, uključujući pretnje, emotivno nasilje, uvrede, izolaciju od prijatelja i porodice, kontrolisanje šta će neko obući, s kim će se družiti. Takođe može uključiti nagovaranje ili prisiljavanje na seks pre nego što je partner/partnerka spreman/na, kao i silovanje.

    Prinuda i kontrolisanje češće nego druge vrste ponašanja eskaliraju u nasilje i postaju obrazac ponašanja.

    Nasilje u partnerskim vezama mladih često je skriveno, zato što mladi obično:

    • nemaju puno iskustva u partnerskim vezama.
    • mogu biti pod pritiskom okoline da budu prihvaćeni u društvu.
    • imaju romantično viđenje ljubavi.

    Najčešće posledice nasilja u partnerskim vezama mladih:

    • nasilje može ostaviti dugoročne negativne posledice na fizičko i mentalno zdravlje Vašeg deteta
    • može dovesti do depresije, zloupotrebe alkohola i droge, gojaznosti i rizičnih ponašanja prilikom stupanja u seksualne odnose,
    • seksualno nasilje može dovesti do rane ili neželjenje trudnoće ili polno prenosivih bolesti.

    Sledeći znaci mogu upućivatina to da je Vaše dete u nasilnoj partnerskoj vezi:

    • izolacija – ne druži se više sa uobičajenim krugom prijatelja,
    • stalno proverava telefon, uznemireno je ako ga/je zamolimo da isključi aparat,
    • povučenije je i tiše nego obično,
    • postaje besno ili uznemireno kada ga/je pitamo kako je,
    • promene u izgledu, načinu oblačenja, šminkanju, stilu,
    • izmišljanje izgovora za momka ili za devojku,
    • fizičke povrede, poput neobjašnjivih ogrebotina i masnica,
    • bežanje sa časova, pogoršanje ocena,
    • samopovređivanje.

    Budite svesni taktika kontrole koje partner/partnerka Vašeg deteta koristi. Ove taktike mogu se razvijati tokom dužeg vremenskog roka, pa ih Vaše dete možda neće biti svesno, odnosno neće smatrati da je partnerovo ponašanje pogrešno. Komunikacione tehnologije takođe čine važan deo veza mladih. Neki nasilnici koriste upravo mobilne telefone da bi kontrolisati, ponizili i pretili svojim žrtvama.

    Ponašanje i stavovi Vašeg deteta takođe mogu ukazati na nasilje u vezi

    Neki mladi smatraju:

    • da imaju pravo da kontrolišu svoju devojku,
    • da se muškost pokazuje kroz fizičku agresiju,
    • da imaju pravo da zahtevaju intimne odnose,
    • da će izgubiti poštovanje ako su pažljivi i podržavajući prema svojoj devojci,
    • da kroz takvo ponašanje imaju osećaj da vladaju situacijom,
    • da žene i muškarci nisu ravnopravni i da žene treba tretirati drugačije.

    Žrtve nasilja mogu pomisliti:

    • da su one odgovorne za nasilje i zlostavljanje,
    • da su partnerova ljubomora, posesivnost, čak i fizičko nasilje izraz „romantične” ljubavi,
    • da je nasilje normalno, zato što i njihovi prijatelji /prijateljice trpe zlostavljanje,
    • da ne postoji niko kome bi mogle da se obrate,
    • da bi radije imale i nasilnog momka nego da budu same.

    (*tekst je prevod materijala za roditelje nevladine organizacije Against Violence and Abuse – AVA iz Velike Britanije www.avaproject.org.uk)

  • KAKO DA PRUŽIM PODRŠKU?

    Razgovarajte sa svojim detetom...

    Mladi koji trpe nasilje mogu to doživeti kao nešto s čim moraju živeti, normalizuju nasilje, govore sebi da je to „prosto tako”. Postoji i visok stepen pritiska od strane vršnjaka, pa devojčice mogu smatrati da je bolje da imaju i nasilnog momka nego da budu same.

    Mladi takođe ne razumeju posledice nasilja u vezama mladih, pa mogu sebi govoriti da to i „nije takostrašno” ili „u redu je, to je samo zezanje”.

    Mladi se retko poveravaju da imaju problem sa nasiljem, najmanje roditeljima, jer ih je možda sramota, osećaju se krivim ili su uplašeni. Zato je važno razgovarati s njima. Ovo je teška tema za razgovor, a pronaći pravi trenutak razgovor može biti obeshrabrujuće.

    Razgovarajte sa decom o tome šta su zdravi partnerski odnosi. Ova tema može podstaći razgovor o sprečavanju nasilja, a Vama dati mogućnosti da objasnite šta su zdravi, nenasilni odnosi.

    Vodite računa da Vaše dete razume da nije krivo ako ga neko drugi prisiljava da uradi nešto (seksualno ili emotivno) što ne želi.

    Ako je Vašem detetu neprijatno da razgovara sa Vama, objasnite da postoje drugi ljudi sa kojima može razgovarati.

    Kako razgovarati sa dečacima?...

    Dečacima se često kaže da su pravi muškarci moćni, snažni i drže sve pod kontrolom. Ta kontrola se u vezama može pojaviti kao psihološko ili emotivno kontrolisanje kroz zlostavljanje, posesivno ponašanje, ljubomoru i fizičko nasilje.

    Većina momaka koji su nasilni u partnerskoj vezi ne smatraju da je njihovo ponašanje nasilje. Mladići su često iznenađeni posledicama svog ponašanja na parterku/partnera, i zapravo ne žele da postanu nasilni i kontrolišući muškarci. Osvestiti ih o njihovim postupcima je ključni deo zaustavljanja obrasca nasilnog ponašanja.

    Objasnite sinu da ni jedna vrsta zlostavljanja nije prihvatljiva, da može da dovede do nasilja, što je protivzakonito. Ako sumnjate da Vaš sin zlostavlja partnerku/partnera, važno je da ne okrećete leđa, već da se postarate da Vaš sin dobije pomoć kako bi se suočio sa uzrocima i posledicama svog ponašanja. Momci takođe mogu biti žrtve nasilja tako da je važno da se ne osećaju izolovano i da se njihov problem ne ignoriše.

    Kako razgovarati sa devojčicama?...

    Razgovarajte sa ćerkom o aktuelnoj vezi i pomozite joj da razume šta zdrava veza podrazumeva.

    Objasnite joj da je kontrolišuće i nasilno ponašanje neprihvatljivo. Recite joj da će zlostavljanje vremenom postati sve češće i surovije i da veoma retko predstavlja pojedinačni događaj, te da ono što počne emotivnim zlostavljanjem se često pretvori u fizičko nasilje.

    Objasnite ćerki da ona nikada nije odgovorna za zlostavljanje. Nemojte je osuđivati niti joj govoriti šta da radi. Prođite zajedno kroz sve mogućnosti i podržite je u tome da ona sama donese odluke.

    Šta pitati/proveriti?...

    Razgovarajte sa decom o mogućim znacima nasilja i zlostavljanja u vezama mladih. Pitajte ih da li njihov partner/partnerka:

    • pokazuje ekstremnu ljubomoru, bes,
    • pokazuje kontrolišuće ponašanje,
    • kontroliše njihove pozive i imejlove,
    • veruje u rigidne seksualne uloge,
    • optužuje druge za sopstvene probleme ili osećanja,
    • verbalno agresivan/na,
    • ima tendenciju da se preteći ponaša.

    Ako je odgovor na bilo koja od navedenih pitanja „da”, objasnite deci da sva ova ponašanja mogu da dovedu do nečeg što je mnogo ozbiljnije.

  • KOME DA SE OBRATIM?

    Da prijavite nasilje:

    • Policiji na 192
    • Centru za socijalni rad u vašem gradu/opštini
    • Osnovnom javnom tužilaštvu
      – ako se sumnja na krivično delo

    Da dobijete više informacija i podršku:

    Krivična dela nasilje u porodici, proganjanje i seksualno uznemiravanje

    Nasilje u porodici, prema Krivičnom zakoniku, predstavlja primenu nasilja, pretnju da će napasti na život ili telo, drsko ili bezobzirno ponašanje kojim se ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana porodice. Teži oblik nasilja u porodici je kada se pri izvršenju dela nasilja koristi oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo kojim može da se teško povredi telo ili teško naruši zdravlje; ukoliko je usled dela nastupila teška telesna povreda ili teško narušavanje zdravlja ili je delo učinjeno prema maloletnom licu; i ukoliko je nastupila smrt člana porodice. Krivično odgovara za nasilje u porodici i lice koje prekrši mere zaštite od nasilja u porodici koje mu je sud odredio na osnovu Porodičnog zakona
    (Krivični zakonik, čl. 194).

    Krivična dela protiv polne slobode prema Krivičnom zakoniku Republike Srbije:

    • Silovanje
    • Obljuba nad nemoćnim licem
    • Obljuba sa detetom
    • Obljuba zloupotrebom položaja
    • Nedozvoljene polne radnje
    • Polno uznemiravanje
    • Podvođenje i omogućavanje vršenja polnog odnosa
    • Posredovanje u vršenju prostitucije
    • Prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju
    • Navođenje deteta na prisustvovanje polnim radnjama
    • Iskorišćavanje računarske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnom licu

    Od 1. juna 2017. godine stupila su na snagu nova krivična dela, među kojima su proganjanje i seksualno uznemiravanje .

    Svako ko bude uporno pratio neku osobu, pojavljivao se na istim mestima, stajao ispred kuće ili radnog mesta te osobe, slao poruke telefonom, putem svih vrsta društvenih mreža, ili preko drugog lica, protiv volje tog lica, od sada će biti krivično gonjen za krivično delo proganjanje (čl. 138a Krivičnog zakonika).

    Ukoliko su te poruke erotske i seksualne prirode, ili neko dodiruje drugu osobu (bilo gde po telu) protiv njene volje, upućuje usmene poruke, gestove, ili komentariše telesni izgled aluzijama seksualne prirode, ili pokazuje svoje polne organe, može biti gonjen za krivično delo koje je u našem Krivičnom zakoniku nazvano polno uznemiravanje (čl. 182a Krivičnog zakonika).

    Važno je da osoba kojoj se to dešava zna kako da sačuva dokaze o zlostavljanju, jer tužilaštvo neće moći krivično da goni lice koje je prijavljeno da čini takve radnje ukoliko nema dokaze. Potrebno je da se sačuvaju sve poruke, da se vodi dnevnik o tome kada se, šta i gde desilo, da li su bila prisutna druga lica i koja, da li na tim mestima ili u okolini postoji sigurnosna kamera, da li je traženo blokiranje na društvenim mrežama, ili blokiranje poziva sa određenog telefonskog broja, ili druge činjenice koje bi mogle da potvrde zlostavljanje.

    Osoba koja doživljava nešto od navedenog prvo mora da vodi računa o svojoj bezbednosti, kako uznemirujuće radnje ne bi prerasle u nasilje. Čim primeti takve radnje trebalo bi da to kaže osobama iz svog okruženja u koje ima poverenje, kako bi obezbedila svoju „sigrunosnu mrežu“. Te osobe mogu i da posvedoče o uznemiravajućim događajima kada se oni prijave. Za sve dalje informacije, podršku i savetovanje u postupcima pred institucijama, Autonomnom ženskom centru se mogu obratiti sve žene koje imaju neka od navedenih iskustava.

-

ZA NASTAVNIKE I NASTAVNICE

  • ŠTA JE NASILJE U PORODICI?

    Zakonske definicije nasilja u porodici...

    Zakon o sprečavanju nasilja u porodici (čl. 3. st. 3)
    Nasilje u porodici jeste akt fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja učinioca (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici,).

    Porodični zakon (čl.197)
    Nasilje u porodici jeste ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava telesni integritet, duševno zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice, a naročito: nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede; izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu; prisiljavanje na seksualni odnos; navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14. godinu života ili nemoćnim licem; ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja sa trećim licima; vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje.

    Krivični zakonik (čl.194)
    Nasilje u porodici predstavlja primenu nasilja, pretnju da će napasti na život ili telo, drsko ili bezobzirno ponašanje kojim se ugrožava spokojstvo, telesni integritet ili duševno stanje člana porodice. Teži oblik nasilja u porodici je kada se pri izvršenju dela nasilja koristi oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo kojim može da se teško povredi telo ili teško naruši zdravlje; ukoliko je usled dela nastupila teška telesna povreda ili teško narušavanje zdravlja ili je delo učinjeno prema maloletnom licu; i ukoliko je nastupila smrt člana porodice. Krivično odgovara za nasilje u porodici i lice koje prekrši mere zaštite od nasilja u porodici koje mu je sud odredio na osnovu Porodičnog zakona.

    Moć i kontrola u partnerskom odnosu...

    Taktike moći i kontrole kod zlostavljanja dece i model podrške i brige o deci...

    Nenasilni partnerski odnosi...

    Osam načina da poštujete decu i vodite brigu o njima...

  • KO SU NAJČEŠĆE ŽRTVE NASILJA U PORODICI?

    Žene žrtve nasilja u porodici...

    Žene svih starosnih kategorija najčešće su žrtve nasilja u porodici, što potvrđuju sva međunarodna dokumenta, kao i domaća strateška dokumenta. Nasilje prema devojkama i devojčicama često je izraz kulturnih i religijskih tradicija koje proizvode zavisnost žena i reprodukuju stereotipne modele ženskih uloga. Nasilje u porodici pogađa žene nesrazmerno, iako i muškarci, posebno dečaci, mogu biti žrtve nasilja u porodici.

    Deca žrtve nasilja u porodici...

    Deca su česte žrtve različitih oblika nasilja u porodici ili su izložena nasilju koje se čini prema drugim članovima porodice (najčešće njihovim majkama), što predstavlja indirektno nasilje prema deci. Neki oblici nasilja su češće prisutni kod devojčica (incest i seksualno nasilje, dogovoreni i rani brakovi, genitalno sakaćenje, nasilje koje su učinili mladi ljudi, silovanje u bandi), a neki kod dečaka (npr. fizičko kažnjavanje i nasilje).

    Deca kao svedoci nasilja u porodici...

    Svedok nasilja u porodici (indirektna žrtva nasilja) je dete i drugi posebno osetljivi članovi porodice, kada su izloženi aktima nasilja koje jedan član porodice vrši prema drugom. Svedočenje i izloženost nasilja traumatizuje decu, bilo da direktno posmatraju nasilje, ili čuju zvuke, udarce, krike iz neposredne blizine, kada znaju da se nasilje dešava, odnosno kada naknadno vide posledice nasilja prema članu porodice. Takva izloženost nasilja negativno utiče na razvoj deteta i njegovu bezbednost. Iz tog razloga neophodno je obezbediti da se prilikom pružanja pomoći žrtvama nasilja u porodici obavezno uzmu u obzir prava i potrebe dece koja su bila svedoci nasilja (Opšti protokol o zaštiti dece od zlostavljanja i zanemarivanja i Opšti protokol o postupanju i saradnji ustanova, organa i organizacija u situacijama nasilja nad ženama i nasilja u porodici).

    Koji su rizici od nasilja?...

    Postoje određeni faktori koji ukazuju na moguću neposrednu opasnost od nasilja. Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici, Opštim protokolom o postupanju i saradnji ustanova, organa i organizacija u situacijama nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima Vlade Republike Srbije i Posebnim protokolom Ministarstva unutrašnjih poslova Vlade Republike Srbije o postupanju policijskih službenika u slučajevima nasilja nad ženama u porodici i u partnerskim odnosima, navedeni se neki od rizika, ali ova lista ne iscrpljuje sve.

    Zakon o sprečavanju nasilja (čl.16)...

    • mogući učinilac ranije ili neposredno pre procene rizika učinio nasilje u porodici i spreman je da ga ponovi,
    • mogući počinilac preti ubistvom ili samoubistvom,
    • mogući učinilac poseduje oružje (legalno i/ili nelegalno),
    • sumnja na prisustvo mentalnih bolesti kod mogućeg učinioca ili zloupotrebu alkohola i/ili psihoaktivnih supstanci od strane mogućeg učinioca,
    • sukob oko starateljstva nad detetom ili oko načina održavanja ličnih odnosa deteta i roditelja koji je mogući učinilac,
    • mogućem učiniocu izrečena hitna mera ili određena mera zaštite od nasilja u porodici,
    • doživljaj straha kod žrtve i njena procena rizika od nasilja.

    Opšti protokol i Posebni protokol za policiju...

    • razvod ili odlazak, odnosno odvajanje od nasilnog partnera,
    • ako su deca prisutna, da li su već, ili da li bi mogla biti povređena,
    • pretnje žrtvi, njenoj familiji, prijateljima,
    • eskalacija praćenja, uhođenja i uznemiravanja žrtve, njene familije ili prijatelja,
    • samoubilačke misli i ponašanja žrtve,
    • istorija ljubomornog ponašanja mogućeg učinioca u odnosu na žrtvu,
    • istorija ljubomornog ponašanja mogućeg učinioca u odnosu na žrtvu,
    • kriminalna istorija mogućeg učinioca, bez obzira da li je u vezi sa nasiljem,
    • učinilac nasilja ima pristup, koristi ili preti upotrebom oružja,
    • učinilac nasilja ima pristup, koristi ili preti upotrebom oružja,
    • istorija nepoštovanja sudskih mera zabrane od strane mogućeg učinioca,
    • prisiljavanje na seksualne odnose,
    • nezaposlenost i finansijski problemi, sporovi oko imovine,
    • drugi pokazatelji koji bi mogli biti od značaja: izolacija žrtve (socijalna ili geografska), nevoljnost da napusti stan/kuću, činjenica da ne zna (dovoljno dobro) jezik ili da nema državljanstvo, određene vrste invaliditeta ili hroničnih bolesti, trudnoća, uzrast/starost žrtve i sl.
  • KAKO NASILJE U PORODICI UTIČE NA DECU?

    Istraživanje Autonomnog ženskog centra sprovedeno 2013. godine potvrdilo je dobro poznatu činjenicu da je nasilje u partnerskom odnosu i u porodici uvek nasilje i prema deci. Uzorak su činile žene koje su bile izložene različitim vrstama nasilja. Podaci ukazuju da:

    • 76,5% dece prisustvovalo je nasilju roditelja
    • 46% dece su i sama bila izložena nasilju
    • 39% dece su mogla imati saznanja o nasilju i kada nisu prisustvovala događajima
    • mnoga deca u dugom vremenskom periodu odrastaju u okolnostima u kojima su njihove majke i ona izložena nasilju, čak u 55% slučajeva više od 10 godina.

    Deca pokazuju različite reakcije na nasilje kojem svedoče. – klik na ovu rečenicu pa se otvara tekst dole (do rečenice koja se odnosi na tabelu)

    • neka od njih su se aktivno uključila (43%), što predstavlja visok rizik da i sama (slučajno ili namerno) budu povređena (26%)
    • druga deca su pobegla i sklonila se (39%).

    Situacije nasilja su na različite načine ugrožavale decu, uključujuči i:

    • pretnje očeva da će ubiti njihove majke ako ih one napuste, ili sprečavanje održavanja kontakta sa majkama koje su izašle iz nasilne veze
    • deca su napuštala dom sa majkom (42%), ili su u njemu ostajala bez majke
    • gledala su dolazak policije (32%) ili odvođenje majke u hitnu pomoć (19%).

    Žene su izvestile o postojanju brojnih promena u ponašanju njihove dece, najčešće:

    • povučeno i mirno ponašanje (52%)
    • ali i brojne manifestacije razdražljivog, nemirnog, neposlušnog i agresivnog ponašanja
    • strah (63%), napetost i nervoza (56%) predstavljaju dominantna osećanja dece
    • slabiji školski učinak (37%) i slaba koncentracija (36%) bile su promene kod jednog broja dece, dok je jedan broj njih pokazivao bolji školski uspeh (11%)
    • odnos deteta sa ocem ogledao se u strahu (66%), izbegavanju kontakta (43%) i bespogovornoj poslušnosti (33%), a nekoj je deci (16%) otac bio model za ponašanje
    • odnos deteta sa ocem ogledao se u strahu (66%), izbegavanju kontakta (43%) i bespogovornoj poslušnosti (33%), a nekoj je deci (16%) otac bio model za ponašanje
    • kod neke dece su socijalne relacije sa vršnjacima bile redukovane (17%)
    • neka deca su pokazivala agresivno ponašanje (13%), a pojedina su bila žrtve nasilja svojih vršnjaka (7%)
    • neka deca su pokazivala agresivno ponašanje (13%), a pojedina su bila žrtve nasilja svojih vršnjaka (7%)
    • neka deca su pokazivala agresivno ponašanje (13%), a pojedina su bila žrtve nasilja svojih vršnjaka (7%)
    • majke su opažale promene u ishrani (29%), smetnje kod spavanja (28%), noćno mokrenje (20%) i česte glavobolje (11%) kod svoje dece, kao posledicu izloženosti nasilju.

    Pogledajte sumirane rezultate 3 sveobuhvatne studije pregleda literature o posledicama izloženosti nasilju u porodici, razdvojenim po starosnim grupama dece (Rhea i sar. 1996; Stiles, 2002; Carlson, 2000):

  • ŠTA JE NASILJE U VEZAMA MLADIH?
  • ZAŠTO JE NASILJE U VEZAMA MLADIH SKRIVENI PROBLEM?

    (*tekst je prevod materijala za nastavnike nevladine organizacije Against Violence and Abuse – AVA iz Velike Britanije www.avaproject.org.uk)

    Odsustvo svesti o ovom problemu može se delimično pripisati i sledećim faktorima:

    • Partnerske veze mladih su često kratke, ali mogu biti proživljene jednako intenzivno kao veze odraslih. Nažalost, roditelji i stručno osoblje često ne uzimaju ove veze za ozbiljno.
    • Adolescenti mogu biti podložniji rodnim stereotipima i mogu biti zbunjeni svojom ulogom u društvu.
    • Zbog nedostatka iskustva u formiranju odnosa koji se zasnivaju na uzajamnom poštovanju i zbog normi vršnjaka, mladima je teško da uvide da je ponašanje njihovog partnera/partnerke nasilno.
    • Na nasilje u vezama mladih utiče to kako mladi vide sebe i druge. Na ovo mogu uticati i mediji i slika koju prenose o tome kako treba da se ponašamo i izgledamo.
    • Prve veze su same po sebi obeshrabrujuće, još je teže onima koji stupaju u vezu sa osobom istog pola ali nisu spremni da to i drugima kažu.
    • Ako osoba pohađa istu školu ili vannastavne aktivnosti, kao i nasilnik, to može dovesti do povećanja osećaja straha i zarobljenosti.

    Šta su mogući znaci nasilja u vezama mladih (imajte na umu da ovo takođe može da ukazuje i na nasilje u porodici)?..

    • Fizičke povrede / bolest,
    • Izostajanje sa časova, pogoršanje školskog uspeha,
    • Povučenost, pasivnost, slepa poslušnost,
    • Promene u raspoloženju i karakteru,
    • Izolovanost od porodice i prijatelja,
    • Česte poruke i pozivi od momka /devojke,
    • Neadekvatno seksualno ponašanje /govor/stavovi,
    • Depresija,
    • Trudnoća,
    • Upotreba droge/alkohola (ako osoba ranije nije konzumirala ove supstance),
    • Samopovređivanje
    • Poremećaju ishrane i sna,
    • Simptomi posttraumatskog stresa,
    • Nasilno ponašanje prema vršnjacima/ žrtva vršnjačkog nasilja.

    Kako nasilje utiče na uspeh i ponašanje u školi?...

    Nasilje u vezama mladih, ali i nasilje u porodici može imati negativan uticaj na kognitivne sposobnosti žrtve, što može uticati na uspeh i ponašanje u školi. Neki od znakova mogu biti:

    • Kašnjenje na čas/odsustva sa časa (posebno ako nasilnik pohađa istu školu),
    • Dolazak u školu ranije/ ostajanje duže kako bi se izbegao sustret s nasilnikom,
    • Poremećaji sna, što utiče na koncentraciju,
    • Nemogućnost održavanja pažnje na času jer je osoba zabrinuta i zao- kupljena nečim drugim,
    • Veoma rodno diferencirana očeki- vanja od karijere i postignuća,
    • Veoma rodno diferencirana očeki- vanja od karijere i postignuća,
    • Osećaj nebezbednosti i strah da će ih nasilnik pratiti u školi,
    • Utisak da je osoba izolovana i odsutna,
    • Zabrinutost da svi u školi znaju šta se dešava.
  • ŠTA JE OBAVEZA OBRAZOVNO VASPITNIH USTANOVA?

    Kada je u pitanju sprečavanje nasilja u porodici, osnovna obaveza obrazovno-vaspitnih ustanova je primena Pravilnika o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanema- rivanje. Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici neke obaveze iz Pravilnika su dopunjene i uvedene nove:

    Obaveza prepoznavanja i prijave nasilja u porodici...

    Zakon propisuje da svako mora da policiji ili javnom tužiocu, bez odlaganja, prijavi nasilje u porodici ili neposrednu opasnost od njega. Svi državni i drugi organi i ustanove nadležne za primenu ovog zakona obavezni su da neodložno prijave policiji ili javnom tužiocu svako saznanje o nasilju u porodici ili neposrednoj opasnosti od njega. Svi nadležni državni organi (policija, javno tužilaštvo, sud i centar za socijalni rad) dužni su da u okviru redovnih poslova prepoznaju nasilje u porodici ili opasnost od njega (čl. 13).

    Saradnja u sprečavanju nasilja u porodici...

    Zakon predviđa da se saradnja između nadležnih državnih organa i ustanova odvija preko lica određenih za vezu i Grupe za koordinaciju i saradnju. Lica određena za vezu imenuju se u policijskoj upravi, osnovnom i višem javnom tužilaštvu, osnovnom i višem sudu i centru za socijalni rad. Ona su dužna da svakodnevno razmenjuju obaveštenja i podatke bitne za spre- čavanje nasilja u porodici (čl. 24). Grupa za koordinaciju i saradnju obrazuje se na području svakog osnovnog javnog tužilaštva. Grupu čine imenovani predstavnici osnovnog javnog tužilaštva, policijskih uprava i centara za socijalni rad, a predsedava zamenik osnovnog javnog tužioca (čl. 26). Grupa razmatra svaki slučaj nasilja u porodici koji nije okončan pravosnažnom sudskom odlukom i slučajeve kada treba da se pruži zaštita i podrška žrtvama nasilja. Sastanci se održavaju najmanje jednom u 15 dana (čl. 25). Sastancima mogu, po potrebi, prisustvovati predstavnici obrazovnih, vaspitnih i zdravstvenih ustanova, Nacionalne službe za zapošljavanje, predstavnici drugih pravnih lica i udruženja i pojedinci koji pružaju zaštitu i podršku žrtvama (čl. 25).

    Individualni plan zaštite i podrške žrtvi...

    Grupa za koordinaciju i saradnju izrađuje individualni plan koji sadrži celovite i delotvorne mere zaštite i podrške žrtvi, ali i drugim članovima porodice kojima je podrška potrebna. U izradi individu- alnog plana zaštite i podrške učestvuje i žrtva, ako to želi i ako to dozvoljava njeno emotivno i fizičko stanje. U individualnom planu zaštite i podrške žrtvi navode se izvršioci konkretnih mera i rokovi za njihovo preduzimanje, kao i plan praćenja i procene delotvo- rnosti planiranih i preduzetih mera (čl. 31).

    Kaznene odredbe...

    Novčanom kaznom od 50.000 dinara do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj odgovorno lice u državnom i drugom organu, organizaciji i ustanovi koje policiji ili javnom tužiocu neodložno ne prijavi ili ne reaguje na prijavu ili opstruira prijavljivanje ili reagovanje na svako saznanje o nasilju u porodici ili neposrednoj opasnosti od njega (čl. 36).

  • KAKO DA OBRAZOVNO VASPITNE USTANOVE POSTUPAJU U SKLADU SA ZAKONOM?

    Postupanje po Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici je u skladu sa Pravilnikom o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje, u slučajevima kada je dete/učenik izložen nasilju ili postoji sumnja da je izložen/o nasilju od strane odrasle osobe koja nije zaposlena u ustanovi (situacija br. 3 u Protokolu), što se odnosi i na roditelje i druge članove porodice. U Pravilniku se navodi da je svaka osoba koja ima saznanje o nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju deteta obavezna da reaguje u skladu sa procedurama koje se u pravilniku opisuju.

    Pročitajte detaljan opis procedure reagovanja koja je usaglašena sa odredbama Zakona o sprečavanju nasilja

    Pogledajte šematski prikaz postupanja škole u slučaju nasilja u porodici

    1. Prepoznavanje i prijavljivanje nasilja u porodici

    Zakon nalaže da se policiji i javnom tužiocu prijavi bez odlaganja svako saznanje nasilja u porodici ili neposredna opasnost od njega (čl. 13).

    Do saznanja o nasilju u porodici predstavnici škole dolaze opažanjem (prepoznavanjem spoljašnjih znakova ili specifičnog ponašanja učenika i članova njegove porodice), dobijanjem informacija ili sumnjom da se nasilje dešava (putem neposrednog poverava- nja učenika ili od treće osobe – vršnjaka nenasilnog roditelja, rođaka….).

    Ukoliko se nasilje člana porodice prema detetu dešava u ustanovi, zaposleni su dužni da odmah zaustave nasilje ili pozovu pomoć (ukoliko samostalno ne mogu da ga prekinu) (Protokol o postupanju, korak 2). Razdvajanjem deteta od učinioca nasilja uspostavlja se trenutna bezbednost deteta u ustanovi (Protokol o postupanju, korak 3).

    Odmah nakon događaja ili po saznanju ili na osnovu sumnje da se nasilje dešava, obavljaju se konsultacije u ustanovi između nastavnika koji ima saznanje o nasilju/odeljenskog stare- šine stručne službe škole (psiholog, pedagog) i Tima za zaštitu dece/učenika od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja (Protokol o postupanju, korak 4).

    Kada se radi o nasilju u porodici, razgovor sa roditeljem koji vrši nasilje se ne obavlja. Razgovor se može obaviti sa nenasilnim roditeljem, ili drugom odraslom osobom od poverenja, koju je učenik označio, samo ako to neće ugroziti bezbednost učenika.

    Poverljivost odnosa
    Učenik koji se neposredno poverio nastavniku/odeljenskom starešini, stručnoj službi ili članu Tima u vezi sa nasiljem u porodici, mora dobiti informaciju, na način koji može da razume (koji odgovara njegovom uzrastu i razvoju) o obavezi ustanove da prijavi nasilje, odnosno o ograniče- nju poverljivosti razgovora. Osoba u ustanovi koja razgovara sa učenikom ne sme da ga navede na mišljenje ili da mu obeća da će razgovor ostati ,,tajna”, a da potom podatke i izjave učenika dostavi nadležnim organima. Učenika treba informisati da se prijava nasilja nadležnom organu može obaviti i bez odavanja izvora, odnosno bez navođenja na koji način se došlo do saznanja o nasilju u porodici.

    Ukoliko osoba iz škole koja razgovara sa učenikom proceni da bi neodložno obaveštavanje nadležnog organa (policije ili centra za socijalni rad) o saznanju/sumnji na nasilje u porodici moglo da ugrozi bezbednost učenika, dužna je da: (a) najpre sa učenikom razmotri individualni bezbednosni plan, (b) da prilikom informisanja nadležnog organa obavezno navede da postoji visok bezbednosni rizik i (ako je to slučaj) da nije dobijena saglasnost za razmenu informacija. Učenik treba da bude informisan da je škola obavestila nadležni državni organ o nasilju u porodici.

    Sa učenikom se razmatra i mogućnost da se razgovor o nasilju u porodici obavi sa nenasilnim roditeljem. Ispituje se ko bi mogao da bude odrasla osoba od poverenja (članovi porodice, rođaci, prijatelji), od koje bi učenik mogao da dobija podršku u narednom periodu. Ukoliko učenik nije dao saglasnost, o razgovoru se ne informišu roditelji – roditelj koji čini nasilje se nikada ne obaveštava o sadržaju razgovora, a nenasilni roditelj samo ukoliko je dobijena saglasnost učenika.

    Učenik treba da dobije sve informacije o mogućim postupcima nadležnih državnih organa, da li će i na koji način on/ona biti uključen/a u postupke i šta su mogući ishodi, odnosno mere zaštite i podrške u skladu sa Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici i drugim zakonima. Ukoliko stručna služba škole ili Tim za zaštitu učenika nemaju specifična znanja za ovu vrstu informisanja, bilo bi dobro da se potrebne informacije dobiju od nadležnog centra za socijalni rad - služba za decu i mlade (ukoliko je učenik dao saglasnost, radnik centra može biti pozvan u školu da bi učeniku dao neophodna obaveštenja).

    Najbolje je ako učenik, nakon što je dobio potpunu informaciju, da saglasnost da se nasilje u porodici, kojem je direktno ili indirektno izložen, prijavi nadležnom organu, što su policija ili javno tužilaštvo (Zakon, čl. 13). Škola može da prijavi nasilje u porodici centru za socijalni rad, koji je dužan da dalje postupa u skladu sa Zakonom i svojim ovlašće- njima. Pisanu prijavu o nasilja u poro- dici u ime škole podnosi (potpisuje) direktor škole.

    Prijava bez saglasnosti učenika Osoba u ustanovi koja razgovara sa učenikom koji se neposredno poverio o nasilju u porodici, nije dužna da izvesti nadležni organ o izvoru saznanja ili sumnje na nasilje, što omogućava poštovanje principa poverljivosti. Takođe, osoba koja je dobila saznanje o nasilju u porodici poveravanjem trećeg lica, nije dužna da izvesti ko je izvor informacije. Ako se informacija ili sumnja na nasilje može povezati sa spoljašnjim znacima ili specifičnim ponašanjem učenika i/ili roditelja i članova porodice, važno je naglasak staviti na te poka- zatelje, a ne na izvor informacija. Kada se radi o nasilju u porodici, učenik nije u obavezi da dâ izjavu direktoru škole, u prisustvu psihologa, pedagoga ili roditelja (ovo odgovara drugim situacijama nasilja, ne nasilju u porodici).

    Ako je učenik u razgovoru sa osobom u ustanovi izričito naveo da ne želi (ne daje saglasnost) da se nasilje prijavi nadležnom organu, ili negira da postoji problem nasilja u porodici, a osoba u ustanovi ima takvo saznanje od trećeg lica, ili sumnju na nasilje na osnovu spoljašnjih znakova ili ponašanja učenika i članova porodice, osoba koja razgovara sa učenikom dužna je da ga informiše o obavezi prijavljivanja nasilja bez saglasnosti. Učenika treba obavestiti da se u prijavi nasilja neće navesti izvor informacija, već podaci o postojanju sumnje o mogućem nasilju u porodici.

    Sa učenikom treba razgovarati o bezbednosnim rizicima, odnosno čega se plaši, šta ga brine, ako se nasilje u porodici obelodani. To može biti strah da se nasilje pojača, da neko bude povređen, da bude okrivljen za odavanje ,,porodične tajne”, da se svi članovi porodice okrenu protiv njega/nje, da trpi pretnje i pritiske roditelja i članova porodice, da će učinilac nasilja dobiti kaznu zatvora i tako ostati bez posla, da će porodica ostati bez izvora prihoda, da će „završti na ulici”, u domu ili hraniteljskoj porodici, da će biti odvojen od nenasilnog roditelja, braće i sestara, da neće imati sredstava za nastavak školovanja i drugo. Nekada će učenik opravdavati nasilje prema sebi i drugim žrtvama, odnosno okrivljavati žrtvu (npr. majku) što trpi, ne čini dovoljno da prekine nasilje. Nekada misli da se ništa neće promeniti, odnosno da nadležni organi neće ništa učiniti, čime često preti i nasilnik. Moguće je da učenik ima isksustvo da se ništa nije desilo nakon prijave nasilja u porodici policiji ili centru za socijalni rad, da su raniji sudski postupci bili nedelotvorni ili da je žrtva odustajala, pa su prekinuti, tako da nema poverenja u zaštitu koja dolazi od državnih organa.

    Učenik treba da dobije informacije o obavezi reagovanja državnih organa i obavezi da se za svaki prijavljeni slučaj nasilja izradi individualni plan mera zaštite i podrške, zajedničkim radom svih nadležnih službi, u kojem učestvuje i žrtva (odrasli član porodice, ali i deca, ukoliko je to u njihovom najboljem interesu), čije se sprovođenje redovno prati (predviđeno odredbama Zakona o sprečavanju nasilja u porodici).

    Sadržaj prijave koja obezbeđuje poverljivost podataka
    Ako učenik i nakon svih informacija koje je dobio nije dao saglasnost za prijavljivanje nasilja u porodici, škola je obavezna da učini prijavu nasilja i zaštiti najbolji interes deteta. To će uraditi bez odavanja izvora informacija, odnosno izvora saznanja ili sumnje na nasilje u porodici. U prijavi treba da se navedu svi spoljašnji znaci, specifična ponašanja učenika (opažena promena u ponašanju u odnosu na raniji period), specifična ponašanja roditelja (svakog posebno), posredne informacije (bez odavanja izvora) i drugi podaci koji upućuju na sumnju da se radi o nasilju u porodici.

    Škola, osobe zaposlene u školi i osobe zadužene za zaštitu učenika od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja nisu dužni i ne treba da se bave utvrđivanjem (istragom) i dokazivanjem. Škola je u obavezi da prijavi saznanje ili sumnju na nasilje u porodici, a obaveza drugih nadležnih organa je da razmotre svaku prijavu, prikupe druge informacije i dokaze, i postupe u skladu sa odgova- rajućim zakonima.

    2. Informisanje učenika i nenasilnog roditelja
    Kao što je navedeno, škola (odeljenski starešina, stručna služba, Tim za zaštitu učenika od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja) dužni su da učeniku daju potpuna i tačna obaveštenja, na način koji on/ona može da ih razume, o zakonskoj zaštiti od nasilja u porodici, kao i o organima, ustanovama i organi- zacijama koji su nadležni za pružanje zaštite i podrške.

    Informacije treba dati i nenasilnom roditelju, ili osobi koju učenik označi kao osobu od poverenja, kako bi se oni motivisali da prijave nasilje nadle- žnim državnim organima, učestvuju u postupcima, pruže podršku detetu/uče- niku i vode brigu o njegovom/njenom najboljem interesu.

    3. Saradnja škole sa nadležnim državnim organima
    Kada je u pitanju nasilje u porodici, zaštita prava i najboljeg interesa deteta, škola treba da ima dobro uspostavljenu i redovnu saradnju sa nadležnim centrom za socijalni rad – organom starateljstva (koji ima najveća javna ovlašćenja u tim postupcima).

    Od 1. juna 2017. svaka škola bi trebalo da odredi lice za kontakt sa imenovanim licima u drugim nadležnim organima (lica za vezu, čl. 24) i sa Grupom za koordinaciju i saradnju (čl. 25). Takođe, škola (školska uprava) treba da zatraži od nadležnih organa (policijska uprava, osnovno i više javno tužilaštvo, centar za socijalni rad) kontakt informacije (ime i prezime, kontakt telefon, e-mail adrese) lica za vezu i članova i zamenika Grupe za koordinaciju i saradnju. Sve kontakt informacije treba da su poznate psihologu i pedagogu, članovima Tima za zaštitu učenika i direktoru škole, kako bi se olakšala razmena informacija i među- sobna saradnja.

    Povratne informacije
    Zakon o sprečavanju nasilja u porodici trebalo bi da prevenira dosadašnju praksu izostanka povratnih informacija nakon što se škola obrati nadležnom organu, ili nakon što pošalje informacije o učeniku na zahtev drugog organa. U svakom slučaju prijavljenog nasilja u porodici škola bi u roku od 15 dana morala da dobije povratnu informaciju o tome šta su nadležni državni organi (koji čine Grupu za koordinaciju i saradnju) preduzeli i/ili planirali. Ukoliko ta informacija izostane, škola bi trebalo da se obrati licu za vezu iz organa kojem je upućena prijava/informacija o učeniku, i da zatraži povratnu informaciju (u pisanoj formi, ako se škola u pisanoj formi obratila organu, ili usmenu, o čemu će škola sastaviti službenu belešku – kog dana, u koje vreme, ko iz škole je razgovarao, sa kim, iz kog organa, koja informacija je dobijena). Ako povratna informacija sistematski izostaje, direktor škole (školska uprava) bi trebalo da se obrati rukovodiocu nadležnog organa, kako bi se problem prevazišao.

    4. Izrada i primena individualnog
    plana mera zaštite i podrške Škola može biti pozvana na sastanak na kom Grupa za koordinaciju i saradnju izrađuje individualni plan mera zaštite i podrške (čl. 31). Imenovani predstavnik škole učestvuje u predlaganju, odnosno planiranju mera podrške za dete/učenika iz nadležnosti škole. Rea- lizacija tih mera je obavezujuća. U indi- vidualni plan se unose konkretne mere, ko je zadužen ze realizaciju (npr. odelje- nski starešina, psiholog ili pedagog škole), rok realizacije, način i rok praćenja planiranih i preduzetih mera. O realizaciji mera podrške iz nadležnosti škole izveštava se Grupa za koordinaciju i saradnju, u skladu sa rokovima predvi- đenim u individualnom planu. Grupa ima redovne sastanke najmanje jednom u 15 dana, ali može, u slučaju potrebe, imati i vanredne sastanke, o čemu odlučuje i koje saziva zamenik javnog tužioca koji predsedava Grupom.

    Učešće deteta/učenika
    Na sastanku Grupe za koordinaciju i saradnju na kom se izrađuje individu- alni plan mera zaštite i podrške može učestvovati i žrtva nasilja (ukoliko želi i ukoliko to dozvoljava njeno emotivno i fizičko stanje – čl. 31). To znači da na sastanku može da učestvuje i dete/učenik. Dete/učenik treba da bude informisano o tome šta će se dešavati na sastanku, ko će prisustvo- vati, šta će ga pitati (ove informacije dete treba da dobije od centra za soci- jalni rad, a škola je dužna da proveri da li je to učinjeno). Od predstavnika škole može biti zatraženo da vodi razgovor sa detetom/učenikom na sastanku (ukoliko bolje poznaje dete, ili ako ga dete/učenik označi kao osobu od poverenja). Dete/učenik treba da dobije informaciju da može da pita učesnike sastanka ono što ga zanima, da ne mora da odgovori na sva pitanja, da uvek pita ako ga nešto zbunjuje ili ne razume.

    Dete/učenik koje učestvuje na sastanku treba da dâ svoje mišljenje o predlože- nim merama zaštite i podrške. Detetovo/ učenikovo mišljenje mora biti uzeto u obzir, odnosno razmatrano, ali predsta- vnici Grupe ne moraju da ga usvoje (dužni su da se rukovode principom najboljeg interesa deteta, što uključuje princip bezbednosti deteta).

    Ukoliko dete/učenik ne učestvuje na sastanku za izradu individualnog plana mera zaštite i podrške (iz bilo kog razloga), predstavnik centra za socijalni rad, odnosno predstavnik škole koji će učestvovati na sastanku, dužni su da utvrde mišljenje deteta o situaciji nasilja i mogućim merama zaštite i podrške pre sastanka, u zaštićenom okruženju (što može biti prostor škole). Ovaj sasta- nak (pre sastanka Grupe na kom se izrađuje individualni plan zaštite i po- drške) inicira centar za socijalni rad ili škola. Na sastanku učenik treba da dobije sve potrebne informacije, uz razmatranje mera bezbednosti za učenika i ostale članove porodice, žrtve nasilja.

    Sprovođenje individualnog plana mera zaštite i podrške
    Škola je dužna da se pridržava odredbi iz mera drugih državnih organa, koje se odnose na bezbednost učenika dok boravi u školi. To znači da, ukoliko su donete hitne mere i/ili produžene hitne mere (Zakon o sprečavanju nasilja u porodici) ili mere zaštite od nasilja u porodici (Porodični zakon) ili druge zaštitne/bezbednosne mere (Prekršajni zakon, Zakonik o krivičnom postupku ili Krivični zakonik) koje štite dete od nasilja u porodici, škola ne sme da omogući/ dopusti kontakte (komunikaciju na bilo koji način, ili prilaženje detetu, ili pristup u prostor škole/školskog dvorišta) rodi- telju kojem su gore navedene mere izrečene. Nadležni u školi treba da informišu odgovarajuće osobe/zaposlene u školi o postojanju takvih mera u odnosu na određenog učenika.

    Ukoliko se desi da roditelj kojem su izrečene navedene mere prekrši mere u školi/školskom dvorištu (ili škola ima saznanje da se to dešava neposredno ispred škole), predstavnik škole je u obavezi da neposredno zaštiti učenika, da neodložno obavesti nadle- žnog policijskog službenika o događaju. Istovremeno, škola treba da sačini službenu belešku o tome šta se desilo, gde i kada, ko je i kada obavešten o događaju, šta je preduzeto od strane nadležnog organa.

    U slučaju da predstavnik škole nije pozvan na sastanak Grupe za koordi- naciju i saradnju, a škola ima saznanje/ informaciju (od učenika, nenasilnog roditelja, trećeg lica) da je na sastanku Grupe razmatran slučaj nasilja u porodici učenika škole, direktor škole ili Tim za zaštitu učenika treba da se obrate lokalnom centru za socijalni rad, da bi dobili informacije o planiranim merama zaštite i podrške koje se odnose na učenika (dok boravi u školi), kao i da predlože mere podrške za učenika iz nadležnosti obrazovno-vaspitne usta- nove. Razmena svih podataka je poverljiva (jer se radi o naročito osetlji- vim ličnim podacima).

    Prevencija i zaštita od seksualnog uznemiravanja ucčnika

    Nadležnosti Centra za socijalni rad i saradnja sa školama

    Digitalno nasilje protiv žena i devojčica

    Zakon o sprečavanju nasilja u porodici - uloga obrazovno-vaspitnih ustanova (u prilogu je tekst sa istim naslovom).



  • KAKO DA SE UKLJUČIM U PREVENCIJU RODNO ZASNOVANOG NASILJA?

    POSTUPANJE ŠKOLE U SLUČAJU SUMNJE/SAZNANJA O NASILJU U PORODICI – ŠEMATSKI PRIKAZ

    SAZNAJTE VIŠE O FENOMENU NASILJA

    O nasilju u porodici i u partnerskom odnosu

    O Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici i obavezama insituticija

    Posledice koje ima nasilje prema ženama u partnerskom odnosu na decu

    Digitalno nasilje i prevencija

    UKLJUČITE TEMU RODNO ZASNOVANOG NASILJA U RAD SA UČENICIMA

    Prepoznaj nasilje u partnerskim odnosima – Vodič za mlade

O PROJEKTU

alt

-

NULTA TOLERANCIJA NA RODNO ZASNOVANO NASILJE

Koncipiran kao doprinos prevenciji nasilja, projekat Autonomnog ženskog centra realizuje se u periodu od januara 2016. do kraja 2018. godine.

Projektne aktivnosti realizuju se u 15 gradova u Srbiji i obuhvataju rad u 30 srednjih škola i na 8 fakulteta. . Dugoročni cilj je da, u saradnju sa lokalnim ženskim organizacijama civilnog društva, povećamo doživljaj bezbednosti mladih devojaka od seksualnog i rodno zasnovanog nasilja.

Projekat je finansijski podržao Fond Ujedinjenih nacija za suzbijanje nasilja prema ženama (UNTF), a realizuje se uz preporuku Grupe za zaštitu od diskriminacije i nasilja Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Kroz projekat nastojimo da:

  • Podignemo nivo znanja i informisanost mladih (srednjoškolaca/ki i studenata/kinja) i utičemo na izgradnju ili promenu njihovih stavova o seksualnom i rodno zasnovanom nasilju, kao i da motivišemo mlade na aktivizam u svojoj okolini na ovu temu;
  • Unapredimo odgovor u prevenciji i zaštiti od nasilja u srednjim školama i fakultetima kroz izgradnju kapaciteta nastavnog i stručnog osoblja za prepoznavanje i reagovanje na rodno zasnovano nasilje, unapređenje edukativne prakse, školskih programa i sadržaja, i kroz zagovaranje za uvođenje politika protiv seksualnog uznemiravanja;
  • Povećamo svest donosioca/donositeljki odluka o razlikama između zakonskog okvira i primene zakona i strategija u oblasti seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u obrazovnom sistemu i podstaknemo ih na unapređenje situacije;
  • Povećamo svest javnosti o seksualnom i rodno zasnovanom nasilju u lokalnim zajednicama kroz saradnju ženskih NVO, mladih i medija.

-

DA LI SE MLADI OSEĆAJU BEZBEDNO - ŠTA KAŽU PODACI?

(Izvod iz preliminarnih nalaza istraživanja o percepciji mladih o bezbednosti i stavovima o seksualnom i rodno zasnovanom nasilju, AŽC, 2016)

Kada je reč o osećaju sigurnosti kod kuće i u školama, nema značajnih statističkih razlika u percepciji kod devojčica i dečaka. Viđenje 88,2% mladih je da se osećaju potpuno sigurno kod kuće, njih 9,6% oseća se uglavnom sigurno, dok se u školi 46,5% mladih oseća potpuno sigurno, a 45,5% uglavnom sigurno.

alt

U pogledu doživljaja sigurnosti u drugim prostorima, postoji značajna statistička razlika između osećaja sigurnosti kod devojčica i dečaka. Uopšteno govoreći, devojčice se osećaju manje sigurno u odnosu na dečake na svim drugim mestima (na ulici/u komšiluku gde žive, u kafićima i diskotekama, u javnom prevozu i na javnim mestima, na internetu, u tuđem/nepoznatom prostoru, u prirodi).

85% mladih prepoznaje ponašanja koja ugrožavaju njihovu sopstvenu bezbednost.

alt

83% mladih smatra da nasilje koje se desi u školi treba da bude prijavljeno nastavnom osoblju (56,1% se u potpunosti slaže sa ovom tvrdnjom, 27,2% se delimično slaže). Međutim, kada je reč o zaštiti od nasilja, 88,9% mladih smatra da škole i nastavno osoblje ne vode računa o njihovoj bezbednosti, a 93,7% njih smatra to isto za policiju.

Kada je reč o stavovima koje mladi imaju prema različitostima i nasilju, devojčice pokazuju značajno više tolerancije za različitosti od dečaka, ali mnogo manje tolerancije prema nasilničkim ponašanjima, što je ilustrovano kroz analizu nekoliko navoda:

  • Oko ½ mladih (52,3%) izražava potpuno neslaganje sa tvrdnjom da jedan šamar nije nasilje (26,9% dečaka i 59,4% devojčica), dok se sa ovom tvrdnjom slaže 28% dečaka i 9,7% devojčica.
  • Najveći broj mladih se ne slaže sa tvrdnjom da ima situacija u kojima je opravdano da dečko udari partnerku (81%), ali i za ovu tvrdnju postoje razlike između devojčica i dečaka (87,2% devojčica, za razliku od 59,1% dečaka). Razlike u stavovima između njih dolaze do izražaja i kada se sa ovim stavom slažu (12,9% dečaka misli da je ponekad opravdano da dečak udari svoju partnerku, a samo 3,2% devojčica ima to mišljenje).
  • Na kraju, važno je istaći da više od polovine mladih misli da su programi i aktivnosti za podizanje bezbednosti devojčica u odnosu na seksualno i rodno zasnovano nasilje neophodni u školama, a 65,5% mladih bi učestvovalo u ovim aktivnostima.

-

RODNO ZASNOVANO NASILJE U ŠKOLAMA SRBIJE

Izvod iz Istraživanja rodno zasnovanog nasilja u školama u Srbiji, (2015), Centar za studije roda i politika, Fakultet političkih nauka UBG i UNICEF Srbija (ISBN 978-86-6425-001-6)

U osnovnim i srednjim školama u Srbiji postoji rodno zasnovano nasilje i ono je široko rasprostranjeno. Izloženost rodno zasnovanom nasilju povećava se sa uzrastom i njegovi oblici se razlikuju u zavisnosti od toga da li ga trpi devojčica ili dečak.

Kada je reč o ukupnoj izloženosti nasilju, 48% učenica IV razreda osnovne škole prijavilo je da su trpele neki oblik rodno zasnovanog nasilja i taj procenat se povećava sa uzrastom i dostiže 81% u VIII razredu osnovne škole. I nasilje prema dečacima raste sa uzrastom i dostiže 81% u VIII razredu osnovne škole, s tim da dečaci više i češće čine nasilje, kako prema devojčicama, tako i prema dečacima.

Kada je reč o ukupnoj izloženosti nasilju, 48% učenica IV razreda osnovne škole prijavilo je da su trpele neki oblik rodno zasnovanog nasilja i taj procenat se povećava sa uzrastom i dostiže 81% u VIII razredu osnovne škole. I nasilje prema dečacima raste sa uzrastom i dostiže 81% u VIII razredu osnovne škole, s tim da dečaci više i češće čine nasilje, kako prema devojčicama, tako i prema dečacima.

alt

Sličan trend povećanja procenata izloženosti rodno zasnovanom nasilju vidljiv je i u srednjim školama. Zabrinjavaju podaci o fizičkom seksualnom uznemiravanju učenika i učenica od strane zaposlenih u školi - naime od 50 škola koje su učestvovale u istraživanju u čak 27 bilo je prijavljenih slučajeva nasilja zaposlenih prema učenicama i učenicima.

alt

Značajno je istaći da postoji saglasnost među decom i odraslima o potrebi da se o ovoj temi govori i uči (77% učenika/ca u osnovnoj i 69% učenika/ca u srednjoj školi smatra da o ovoj temi treba više govoriti u školi, a 75% zaposlenih u osnovnim i 68% zaposlenih u srednjim školama izrazili su spremnost da učestvuju u stručnom usavršavanju na temu rodno zasnovanog nasilje i rodne ravnopravnosti).

-

NULTA TOLERANCIJA NA RODNO ZASNOVANO NASILJE - pregled aktivnosti

Projekat Autonomnog ženskog centra „Nulta tolerancija na rodno zasnovano nasilje” nastoji da poveća doživljaj bezbednosti mladih devojaka od seksualnog i rodno zasnovanog nasilja. Imajući u vidu kompleksnost pojave rodno zasnovanog nasilja, a prvenstveno nasilja u vezama mladih, aktivnosti obuhvataju više nivoa delovanja i učešće različitih društvenih aktera i sektora.

AKTIVNOSTI SA NASTAVNICIMA I SARADNICIMA SREDNJIH ŠKOLA

alt

Za članove i članice stručnih timova, timova za zaštitu dece od nasilja i nastavno osoblje realizuje se dvodnevni interaktivni seminar (program je akreditovan za školsku 2016/17 i 2017/18. godinu i nosi 12 bodova ) . Nakon završene edukacije za nastavno i stručno osoblje škole, motivisani učesnici/ce seminara će biti angažovani za analizu školskih programa, sadržaja i planova i istraživati mogućnost da se sadržaj o rodno zasnovanom nasilju unese u nastavu (tri sastanka nakon edukacije). Primeri dobre prakse će biti publikovani i predstavljeni na godišnjim konferencijama krajem 2017. i 2018. godine.

AKTIVNOSTI SA MLADIMA I ZA MLADE

alt

Pored aktivnosti koje se realizuju sa nastavnicima/cama, projekat obuhvata i rad sa mladima kroz trodnevne vršnjačke radionice za učenike i učenice iz srednjih škola. Kroz vršnjačku edukaciju mladi dobijaju znanja o razlikama između pola i roda, diskriminaciji i rodno zasnovanom nasilju, kao i znanja za planiranje preventivnih aktivnosti u okviru škole ili lokalne zajednice. Nakon završenih edukacija, učenici realizuju akcije prevencije rodno zasnovanog nasilja i/ili akcije u svrhu povećanja bezbednosti u okviru svoje škole ili zajednice, a koje su planirali na vršnjačkim radionicama. Za realizaciju planiranih aktivnosti mladi su povezani sa lokalnim organizacijama civilnog društva koje se bave pitanjem rodno zasnovanog nasilja, sa kojima razvijaju ideje i materijale za aktivnosti prevencije.

AKTIVNOSTI NA FAKULTETIMA

alt

U okviru projekta, Autonomni ženski centar analizirao je pravnu regulativu i akte svih fakulteta čiji je osnivač Republika Srbija (83 visokoškolske ustanove - 6 univerziteta i 77 fakulteta u sastavu ovih univerziteta) kako bi utvrdio na koji način je zabranjeno seksualno uznemiravanje studenata, studentkinja i zaposlenih u visokoškolskim ustanovama, kao i da li postoje jasne procedure i mehanizmi za zaštitu od uznemiravanja. Preliminarni nalazi ukazuju na to da samo jedan fakultet čiji je osnivač Republika Srbija ima poseban dokument koji detaljno reguliše seksualno uznemiravanje studenata. To je pravilnik Fakulteta političkih nauka u Beogradu koji je izrađen uz podršku Autonomog ženskog centra, na poziv fakulteta.Ostali univerziteti i fakulteti prvenstveno koriste odredbe Zakona o visokom obrazovanju i dodatno ih ne razrađuju. Analiza ukazuje na potrebu izričite zabrane seksualnog uznemiravanje na univerzitetu i fakultetu i jasnog povezivanja ove obaveze sa disciplinskom odgovornošću. Imajući u vidu ove nalaze, jedan od ciljeva projekta jeste i povećanje svesti studentkinja i studenata, kao i akademskog kadra na 8 fakulteta u Republici u Srbiji o problemu seksualnog uznemiravanja. U tom smislu, projektne aktivnosti usmerene su ka podršci fakultetima za razvijanje i usvajanje internih akata u vezi sa sprečavanjem, odnosno rešavanjem slučajeva seksualnog uznemiravanja. Kada je reč o radu sa studentima i studentkinjama, predviđena je realizacija vršnjačkih edukacija koju će pratiti aktivnosti osmišljavanja i realizacije akcija sa ciljem povećanja svesti mladih o seksualnom uznemiravanju na fakultetu.

AKTIVNOSTI POVEĆANJA NIVOA SVESTI

alt

Tokom celog trajanja projekta realizuje se kampanja povećanja nivoa svesti namenjena mladima, pod sloganom „Mogu da neću! – Ljubav nije nasilje”. Kampanja ima za cilj da poveća svest mladih, prvenstveno devojaka, o neprihvatljivosti nasilnog ponašanja i osnaži ih da se suprotstave nasilju i ne pristaju na nasilje u partnerskim vezama. Kampanja takođe nastoji da uključi mlade koji učestvuju u vršnjačkim edukacijama i poveže ih sa ženskim organizacijama, kao i da jača njihovu vezu sa školskim osobljem u okviru osmišljavanja, organizovanja i realizacije zajedničkih aktivnosti sa ciljem informisanja mladih i šire zajednice o pojavi rodno zasnovanog nasilja i vidovima zaštite.