Šta smo sve naučile iz slučaja seksualnog uznemiravanja maloletnice u beogradskom tramvaju?
Snimak seksualnog uznemiravanja maloletne devojčice u beogradskom tramvaju, u kome se jasno vidi kako je muškarac napada i dodiruje izuzetno je potresao javnost. Osim besa usmerenog ka nasilniku, ljutnju javnosti izazvalo je i to što nijedna od putnica, (u tramvaju je bilo nekoliko žena) nije reagovala i priskočila u pomoć devojčici. Javnost je burno reagovala: društvene mreže, na kojima se snimak prvobitno pojavio, plamtele su od komentara i deljenja ovog videa, mediji su se nadovezali na priču, u komentarisanje su se uključili psihološkinje i druge analitičarke. Država, tj policija, je hitro reagovala i vrlo brzo je nasilnik uhapšen i pritvoren. On je saslušan, a očekuje se da ovih dana bude saslušana i devojčica. Pre samo desetak dana, u okviru kampanje “Mogu da neću”, pod sloganom “Zaštićena” pokrenule smo akcije informisanja javnosti o tome koliko je seksualno uznemiravanje rasprostranjeno. Statistika je tužna – ali je dodatno poražavajuće i to što ne prepoznajemo sve oblike seksualnog uznemiravanja, to što ih tolerišemo, ne prozivamo javno i, konačno, ne kažnjavamo. Da li nas je slučaj uznemiravanja u tramvaju potresao zato što smo se iznenadili ili zato što smo tu scenu eksplicitno videli? Da li bismo isto tako burno reagovali da je u pitanju bila odrasla žena ili bismo se pitali šta je obukla i na koji način je izazvala nasilnika? Da li je tajna da je gradski prevoz jedno od najneprijatnijih mesta za žene jer tu najčešće doživljavaju razne forme seksualnog uznemiravanja? Nismo slučajno, u okviru akcije “Zaštićena”, postavili plakate sa informacijama o tome šta je sve seksualno uznemiravanje baš u gradske autobuse u Beogradu i u Novom Sadu. Napad na devojčicu u tramvaju, zabeležen kamerom, ponudio nam je nekoliko lekcija. Šta smo sve naučili? 1. Seksualno uznemiravanje je prisutno svuda oko nas, samo ga ne primećujemo ili ne prepoznajemo Evo kako je o ovome govorila naša Sanja Pavlović, iz Autonomnog ženskog centra, za BBC na srpskom jeziku: “Stvar je u tome da ovde imamo dokaz, a inače imamo veliki broj slučajeva u kojima dokaz ne postoji i mi ne verujemo ženama. Dodatno, ovde je u pitanju devojčica, da je starija žena u pitanju i pored dokaza bismo se pitali šta je ona uradila da se nađe u takvoj situaciji”. Veliki prezir javnosti izazvala je činjenica da nijedna od putnica u tramvaju nije reagovala, nije odbranila devojčicu, niti se obratila vozaču za pomoć. Treba imati u vidu da postoje različiti načini reagovanja u prisustvu nasilnika. Neko se brani, neko beži, a nečije telo se, jednostavno, paralizuje, “smrzne”, ne reaguje jer to prepoznaje kao veliku opasnost i smatra da će preživeti samo ako se potpuno smiri. Ne znamo da li je neko od prisutnih putnica možda već imao slično iskustvo u životu pa se, prosto, plaši da reaguje. Ovo je specifična situacija u kojoj su se u zatvorenom prostoru sa nasilnikom našle samo žene. Svaka od nas učena je od malih nogu da se plaši seksualnog nasilja jer je ono svuda oko nas i da pazi na svoje kretanje i ponašanje. Zato razumemo žene koje od straha u ovakvoj situaciji nisu mogle da odreaguju. Reakcija društva treba da bude usmerena na nasilnika, a ne na svedokinje. Bobana Macanović, direktorka Autonomnog ženskog centra, ovako je za Vice komentarisala bes javnosti prema putnicama: “Mi moramo njemu i sličnima da poručimo da na takvo ponašanje nemaju pravo i da ono nije društveno prihvatljivo. U suprotnom, šta ćemo sa situacijama u kojima ne sede tri žene u blizini?” No, što otvorenije i glasnije budemo pričali o tome, što bude više prijavljenih za polno uznemiravanje, i još važnije, što više bude osuđenih za to delo, ali i što više budemo učili naše dečake da nije u redu da dodiruju svoje drugarice i da treba da poštuju njihove granice – to će i oni koji su svedokinje i svedoci takvih slučajeva biti spremniji da pomognu i, možda, nekada i spreče da se ovakve stvari dogode. To je, verujemo, najvažnija lekcija iz ovog primera.
2. Svi mogu biti žrtve seksualnog uznemiravanja – bez obzira na godine, pol, druge karakteristike
3. Treba da verujemo ženama kada progovore o seksualnom uznemiravanju, a ne da im kažemo “nije to ništa, i meni se dešavalo
4. Javna je tajna da je gradski prevoz mesto na kom se ženama događa da se muškarci priljubljuju uz njih, trljaju svojim telom o njihovo, dodiruju ih i na druge načine im ugrožavaju lični prostor
Ova akcija je sprovedena u okviru kampanje Mogu da neću…