Posmatračica

Nemoj samo posmatrati, budi dobra Samarićanka (ili Samarićanin) i prijavi ako primetiš nasilje ili nepravdu u svojoj blizini. Ako te je strah, ne moraš direktno da se uključiš, već lepo obavesti roditelje, nastavnice, nadležne organe ili se javi na SOS telefon.

Zamisli da si ti član/članica ove chat grupe.

Ukoliko si pomislila/pomislio da šerovanje Jeleninih fotki nije ok, ali nisi ni na koji način to drugima stavila/stavio do znanja i odreagovala/odreagovao, znači da se tvoja odluka može okarakterisati kao ponašanje posmatračice/posmatrača.
Šta to znači?

 

Postoji nekoliko razloga zbog kojih ljudi u takvim situacijama ne reaguju:

  • Plaše se za sopstvenu bezbednost
  • Smatraju da će neko drugi od prisutnih reagovati, te nije potrebno da se oni mešaju
  • Jednostavno ne žele da se suprotstavljaju
  • Ne misle da će njihova reakcija nešto promeniti

PONAŠANJE POSMATRAČA/POSMATRAČICE (eng. Bystander behaviour) odnosi se na ponašanje osoba koje su, nasamo ili zajedno sa drugim osobama, prisustvovale sceni nasilja, ali nisu reagovale.

Važno je da znamo

– U ovakvim situacijama često se desi da, ČEKAJUĆI DA NEKO ODREAGUJE
– ZAPRAVO NIKO NE REAGUJE. Istovremeno, UKOLIKO MAKAR JEDNA OSOBA REAGUJE
– I DRUGE SE ODVAŽE DA URADE ISTO!
– Osoba koja je izložena nasilnom ponašanju, bilo offline ili online, može se osetiti vrlo usamljeno, uplašeno i dodatno povređeno time što joj niko nije pružio podršku.
– Takođe, nereagovanjem šaljemo poruku osobi koja vrši nasilje da je to ponašanje ok i da ga prećutno podržavamo u tome što radi.
– Ipak, kada se u nasilnim situacijama desi da neko ko to posmatra odreaguje
– nasilna osoba će vrlo često promeniti ponašanje jer će shvatiti da nema podršku okoline da to radi!

Zato želimo da te podstaknemo da razmisliš o svim sličnim situacijama u kojima se nešto slično desilo u tvom okruženju (a znamo da se na internetu, u komentarima ili chat grupama, često dešavaju vrlo slične situacije!).

Šta možeš da uradiš u takvim situacijama?

Pored toga što možeš direktno da se obratiš osobi koja je nasilna i ukažeš joj da to nije u redu, postoje i druge stvari koje možeš uraditi.

Možeš pozvati drugarice i drugove da zajedno reagujete, pogotovo ukoliko osećaš strah – svakako da reakcija veće grupe ljudi može imati jači efekat nego suprotstavljanje jedne osobe.

Takođe se možeš obratiti nekome starijem za pomoć – u zavisnosti od toga da li se nasilje dešava u školi, na ulici ili na internetu, možeš se za savet obratiti roditeljima, zaposlenima u školi ili pozvati neki SOS telefon da se raspitaš.

U ozbiljnim situacijama svakako je dobro da pozoveš i policiju na broj 192.

Dodatno, čak i ako iz straha ili nekog drugog razloga nisi odmah odreagovala/odreagovao, uvek se možeš kasnije privatno obratiti osobi koja je bila izložena nasilju, pitati je kako je i da li joj je nešto potrebno. To je najmanje što možemo, a osobi koja je doživela nasilje će to značiti jer ćeš joj pokazati da ima podršku i da nije sasvim sama u toj situaciji!

Zapamti da svaka tvoja reakcija stvara okruženje u kojem se nasilje ne opravdava, već osuđuje, što utiče na to da se ne ponovi!

Zato te pozivamo da iz uloge pasivne posmatračice/ posmatrača pređeš u ulogu osobe koja reaguje na nasilje!