Marko: „Izlazimo već dugo, lepo nam je, zar ne? Mislim da smo spremni da idemo do kraja. Znaš šta hoću da kažem.“
Ana: „Znam, da. I ja ponekad razmišljam o tome, ali…“
Marko: „Nikad prema nekoj devojci nisam osećao isto, znam da će s tobom biti posebno! Znam da i ti to želiš!“
Ana: „Pa da, mislim da želim, ali…“
Marko: „Ali, šta ali, ti meni ne veruješ!“
Ana: „Verujem ti, samo osećam se nesigurno još uvek...“
Marko: „Zašto? Ako mi veruješ i ako me voliš, doći ćeš sutra kod mene u osam. Izaberi!“
Marko: „Znao sam da imaš poverenja u mene. Videćeš, biće nam super. Samo se opusti.“
Ana: „OK, Marko, došla sam zato što ti verujem i zato što mi je stalo do tebe.“
Marko: „My girl!“
Ana: „Ali, Marko, osećam se kao da me primoravaš. Ako je i tebi stalo do mene, onda ti je važno da i meni bude lepo i da se i ja osećam spremnom. A ja sada nisam spremna. Ja bih da gledamo film večeras, važi?“
"Baš je lepo. Smiruje me kad me kapira. Osećam da sam blizu odluke da idemo do kraja. I to me raduje."
Ana: „Hej Marko, nemoj, molim te, hajde da gledamo film.“
Marko: „Ma tebi se samo čini da ti se gleda film, samo se opusti…“
Ana: „Marko, nemoj, stani.“
Ana: „Marko hoće seks, naporan je. Nije da ga ne razumem... nije da i ja ne želim... ali, brate, bojim se. Zgrči mi se želudac kad pomislim na to. Kako si ti objasnila Darku?“
Makica: „Nikako, brt. Otkačila sam ga. Stalno me proganjao, a ja sam tada imala problema sa menstruacijom, bile su neredovne, išla sam kod ginekologa… Sećaš se?“
Ana: „Da, da. I, šta si uradila?“
Makica: „Raskinula brt, šta ti nije jasno?!“
Ana: „Pa jel ti nije bilo... žao?“
Makica: „Ne, ženo, nije. U stvari nekako mi se razotkrio njegov karakter, ne sviđa mi se da budem s nekim ko ne mari za moja osećanja.“
Ana: „Znači da...“
Makica: „Znači… ja bih raskinula opet, ne kajem se. Čujem da je njegova nova devojka u istom problemu.“